TRAGEDIJA OBITELJI DOŠEN - NA DANAŠNJI DAN POGINUO TADIJA DOŠEN! A KAKVU ŽRTVU JE TEK PODNJELA MARIJA DOŠEN?

Marija Došen, rođ. Blažević, rodila se 25. siječnja 1923. godine u Donjim Kolibama u BiH, općina Bosanski Brod. Nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine doselila je u Vukovar gdje je upoznala Ivana Došena za koga se ubrzo udala. Kako je Ivan Došen bio lučki radnik, obitelj je živjela u stambenoj kući u vlasništvu Luke, u kojoj se danas nalazi poznati vukovarski restoran Vrške, na samoj obali Dunava. Sva djeca Marije Došen rođena su upravo u toj kući, tri sina i dvije kćeri, a obitelj je u njoj živjela sve do velike poplave 1965. godine. Otac obitelji, Ivan Došen, preminuo je 1967. godine pa je Marija Došen morala sama skrbiti o petero maloljetne djece.
Nažalost, niti jedno od njih osobna tragedija nije mimoišla. Sva tri sina nakon sloma obrane grada odvedena su iz bolnice i mučki ubijena, mlađa kćer je poginula pri granatiranju sa suprotne strane Dunava tjedan dana prije termina poroda, a jedinoj preživjeloj kćeri, zajedno s njenom braćom, odveden je i ubijen stariji sin, Martin Jakubovski Došen. Kada je ubijen, imao je samo dvadeset godina. Drugi unuk Marije Došen, posinak njenoga najstarijeg sina Tadije, također dvadesetogodišnjak Velibor Vojvodić, poginuo je pogođen snajperskim metkom u centru grada, u blizini zgrade današnje Županije.

Tadija Došen rođen je 9. listopada 1950. godine. S Ljiljanom Vezjak vjenčao se 1977. godine, a iste godine rodila im se kćer Alma. Prije Domovinskog rata radio je u Tvornici gume i obuće Borovo, u Tehničkoj robi, a rekreativno se bavio kuglanjem i pecanjem. Njegov posinak, sin supruge Ljiljane iz njenoga prvoga braka, Velibor Vojvodić, od snajperskog metka poginuo je 5. studenoga 1991., točno mjesec dana prije dvadeset i prvog rođendana. Tadija Došen ranjen je uslijed granatiranja početkom studenoga i odvežen u bolnicu. Kada je iz nje odveden i ubijen, imao je četrdeset i jednu godinu.

Martin Došen rođen je 19. veljače 1952. godine. S Ljubom Sretić vjenčao se 1975. godine, a 1977. godine rodila im se kćer Tanja. Iz prethodnoga braka, Martin je već imao dvoje djece, Alena i Danijelu. Martin Došen u mladosti je bio boksač, a nakon dvanaest godina rada u Tvornici gume i obuće Borovo kao skladištar, profesionalno se počeo baviti ribarstvom. Tijekom opsade Vukovara ranjen je dva puta, prvi put gelerom u nogu i drugi put snajperskim metkom pri izvlačenju s ulice poginulog nećaka Velibora Vojvodića. Kada je 16. studenoga gorila zgrada na Olajnici, nakon evakuacije civila, ostao je doslovno zarobljen na trećem katu, budući da je zgrada gorila odozdo. Pri pokušaju spuštanja s balkona užetom, pao je na beton i teško ozlijedio kičmu. Kada je odveden iz kruga bolnice i ubijen, imao je trideset i devet godina.

Ivan Došen rođen je 4. siječnja 1958. godine. Bio je građevinski radnik, a kao i dva starija brata, rekreativno se bavio ribarenjem. Prilikom granatiranja, vozeći kamion sa streljivom, početkom listopada ranjen je na području prigradskog naselja Lužac. Kada je odveden iz kruga bolnice i ubijen, imao je trideset i tri godine.

Mirjana Došen, njihova sestra, rođena 7. prosinca 1956. godine, poginula je u centru grada 6. studenoga 1991. godine, tijekom minobacačkog napada sa suprotne strane Dunava. Zbog neprestanoga granatiranja i nemogućnosti prilaska, njeno tijelo ležalo je na ulici dva dana. Kada je ubijena, bila je trudna devet mjeseci, a iza nje je ostalo još dvoje malodobne djece, četverogodišnji Igor i sedmogodišnja Jelena. Imala je trideset i pet godina.

Ružica Jakubovski, starija sestra, jedino preživjelo dijete Marije Došen, rođena je 21. srpnja 1954. godine. Iz kruga bolnice odveden i ubijen joj je stariji sin, pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade, tzv. Opatovačke bojne, Martin Jakubovski Došen. Dva puta je teško ranjen, a kada je ubijen imao je samo dvadeset godina. Ružica Jakubovski umrla je 15. siječnja 2012. godine.

Nakon sloma obrane grada, sva tri brata Došen izvedena su iz bolnice, na stražnji ulaz gdje je čekalo nekoliko civilnih i jedan vojni autobus. Martinova kćerka Tanja, kao četrnaestogodišnjakinja, svjedočila je zlostavljanju i odvođenju svoga oca i dva strica, starijega sina sestre Došenovih – Martina Jakubovski Došena, očeve trudne sestrične Ružice Markobašić, te supruga i dva sina rođene sestre Ružice Markobašić, Ljubice Vulić - Ive Vulića, Zvonka Vulića i Ivice Ahmetovića. Oni su odvedeni u nepoznatome smjeru i ubijeni, a broj poginulih i ubijenih u užoj obitelji Došen, računajući dvoje nerođene djece, penje se na dvanaest, od kojih je čak devet živo dočekalo okupaciju grada te potom na najsuroviji način pogubljeno.

Svi navedeni odvezeni su zelenim, vojnim autobusom parkiranim iza bolnice, osim Martina Došena kojega na nosilima nisu mogli unijeti u njega, nego su ga doslovno bacili u kamion koji je bio parkiran sa strane. Tanja i njena majka, posvjedočit će kako su među poznatima u vojnom autobusu prepoznale i Sinišu Glavaševića.

Prema jednom iskazu, "pet autobusa s hrvatskim zarobljenicima iz vukovarske bolnice stiglo je u vojarnu tzv. JNA u Vukovaru. Odmah po dolasku autobusa pripadnici JNA, rezervisti i lokalni Srbi počeli su obilaziti oko autobusa prvo prijeteći i vrijeđajući, a zatim su počeli šipkama, lancima i drvenim predmetima udarati po autobusima. U tom metežu, do autobusa su došla dva srpska vojnika i iz jednog autobusa izveli su braću Došen i teško ih pretukli, trećega brata koji je bio ranjen izbacili su iz kamiona. Svu trojicu braće ubacili su u jedan kombi i otišli, od tada se braći  Došen gubi svaki trag".

Teško je odrediti veličinu nečije osobne tragedije. Jednoj majci koja je izgubila sina jedinca zasigurno se srušio cijeli svijet, baš kao što se raspao svijet i život Marije Došen. Pa ipak, strašna sudbina Došenovih jedna je od najtragičnijih priča ne samo Vukovara, nego Domovinskog rata uopće. Nemojmo je zaboraviti. Onako kako smo, za njezina života, nepravedno zaboravili na tihu i samozatajnu, nesretnu Mariju Došen.

PRIPREMA I AUTOR: Tanja Bjelobrajdić