TREBA NAM LUSTRACIJA RATNIH PROFITERA I PRETVORBENIH ZLOČINACA
GOSPODARSTVO će nahraniti gladnu djecu, a ne progon polumrtvih i mrtvih partizana i ustaša
LUSTRACIJA (lat. lustratio – rasvjetljavanje) je provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima. Karamarko kaže da nam je silno potrebita LUSTRACIJA. Dakle, silno je potrebito lustrirati (ili možda bolje terminirati?) sve komunjare uključujući Tita, Rankovića, Tuđmana, Miloševiića, Manolića, Mesića, Šeksa, Josipovića, Milanovića, Karamarka…, pa zatim sve Pavelićeve i ostale ustaše, četnike, partizane, udbaše… A svima je jasno, da se najprije moramo riješiti Srba, Roma i Židova. Oni su najgori! Neki kažu da bi bilo dobro pogledati malo dublje u prošlost i lustrirati i ona totalitarna barbarska plemena koja su nam zatirala hrvatstvo; Mongole, Tatare, pa neka ilirska plemena, Rimljane, Germane, Vikinge…
Sve, sve treba lustrirati – samo ne one koji su nam donijeli ovo što imamo – Hrvatsku, zemlju bijede, jada, kredita i gladne djece koja preživljavaju s jednim školskim obrokom dnevno! Jedino ne ćemo lustrirati BANDU LOPOVSKU, ratne profitere i pretvorbene zločince – duboko utkane u sve pore vlasti i umrežene s kriminalnim podzemljem. Tako zbori Karamarko, a glavom mu klima u znak potvrde Milanović. Zoki, uz butelju vina u Taču mrmlja: „Nećemo ganjati vještice, pardon, naše prijatelje tajkune“. One gore spomenute; ustaše, partizane, Normane i Vikinge – možemo!
Dvije maskirane komunističke stranke
A sada šalu na stranu. Tema je LUSTRACIJA. Previše se o njoj govori, piše i razmišlja, da bi je ostavili u zakutku svoje svijesti. I htjeli ili ne, moramo se vratiti u prošlost, u osamdesete godine prošlog stoljeća.
Jugoslavenski SDB, ili kolokvijalno UDBA, imala je u svojim redovima stručne ljude, najčešće školovane u moskovskom centru NKVD-a. To je bila respektabilna organizacija ustrojena na desetljećima iskustva Oktobarske revolucije i krvoločne Čeke, preteče KGB-a. Oni su, prije svih, shvatili neminovnost propasti komunizma, odnosno propast takozvanog socrealizma. U Beogradu, Zagrebu i ostalim republičkim centrima stvorene su ekipe analitičara bliske budućnosti. Pojavio se najprije strah od lustracije komunističkih kadrova, a zatim i strah od likvidacija vrhova tajnih služba i policije. U nekoliko godina definirani su tajni planovi zaštite u svim republikama bivše SFR Jugoslavije tako da je UDBA rušenje Berlinskog zida dočekala spremna.
Hrvatska je imala kadrovski možda i najjaču ekipu (Ivan Krajačić – Stevo, Josip Perković, Mustač, Gregurić, Manolić, Tuđman, Šeks, Boljkovac…). Račan je održavao jedno krilo hrvatske politike, SKH s nekoliko, manje-više, nepoznatih udbaša u vrhu stranke, a za preuzimanje vlasti stvorena je jarunska HDZ. Eliminirana je HDZ frakcija na čelu s Markom Veselicom i na tajnoj Osnivačkoj skupštini u jarunskoj baraci 17. lipnja 1989.konspirativna grupa od 47 udbaša (Lalić je odustao i otišao sa Skupštine) promovirala je KOS-ovca Franju Tuđmana za predsjednika HDZ-a. Slijedila je realiziracija prvog dijela plana – preuzimanje vlasti i eliminacija straha od lustracije zbog zločina komunističkih tajnih služba i policije. U suglasju s Račanom stvorena je čvrsta interesna zajednica dviju maskiranih komunističkih stranaka, SKH-SDP i HDZ koja traje do danas.
Drugi dio programa u postkomunističkom periodu Hrvatske bio je izdvajanje elite i osobno bogaćenje. Tuđmanova ideja vodilja da 200 bogatih udbaških obitelji zavlada Hrvatskom, vrlo brzo je ostvarena, ali broj naglo obogaćenih je znatno nadmašen! Udbaši i njihovi sateliti koji jučer nisu imali ni dinar u džepu – preko noći postali su tajkuni. Stvoreni su sramotni privatizacijski zakoni za pljačku resursa. Agresija Srbije dobro je došla u grabežu svega što je vrijedilo. Procvalo je ratno profiterstvo. Dva najjača kraka hobotnice s Gornjeg grada bila su; šverc nafte i oružja, ali najveći business bio je (i ostao!) kriminal i pljačka u bankama. Izuzete iz zakona o privatizaciji, banke su podijeljene „na crno“ između najviših hrvatskih dužnosnika. Dionice su podijeljene nezakonito – „ po babu i po stričevima“. Danas te banke figuriraju kao strano vlasništvo – ali pravi vlasnici su Hrvati skriveni iza skrbničkih računa.
Sav taj kriminal, pljačka i lopovski zakoni ne bi pričinili ovakvu pustoš i siromaštvo u Hrvatskoj – da je novostvorena elita udbaša razmišljala o budućnosti svoje Domovine. No, tajkuni su se ponašali kao psi pušteni s lanca. Tvornice kupljene za dinar ili kunu u rekordnom roku – propale su. Radnici su otpušteni, proizvodne hale su se urušile, a novi vlasnici prodali su terene i ono što je ostalo. Od 1990. godine do danas, jedino što se razvijalo u Hrvatskoj bio je kriminal, pljačka siromašnog puka i milijardska zaduživanja. Treba napomenuti da je najveći dio današnjeg državnog duga završio (i još završava) na privatnim, inozemnim računima elite.
Konfiksacija nezakonito stečene imovine
Ako se vratimo na LUSTRACIJU koja je neosporno i apsolutno potrebna – to ne smije i ne može biti politička ili „svjetonazorska“ lustracija. Progon mrtvih ili polumrtvih ustaša, partizana, četnika i udbaša – ne može nahraniti gladna dječja usta. Otpuštanje dužnosnika i službenika koji su vjerno služili komunističkoj vrhuški ili bili doušnici UDBE, također se „ne može jesti, a mi smo gladni“! Moramo prehraniti naciju.
Treba nam LUSTRACIJA PREBOGATIH RATNIH PROFITERA I PRETVORBENIH ZLOČINACA! Samo se na taj način Hrvatska može očistiti na moralnom i gospodarskom planu. Milijarde bi se preko noći slile u državnu kasu. Dovoljno je upitati te zločince: „Odakle ti to? i gdje si to ukrao, opljačkao?“ Ne trebaju nam za to zatvorske kazne – dovoljno je konfiscirati nezakonito stečenu imovinu.
No, lustracija prebogatih ratnih profitera i pretvorbenih zločinaca – najveći je i jedini strah interesne zajednice HDZSDP i pritajenih bogatih lopova! Nigdje se ne spominje! Samo dvojica političara novog vala govore o toj vrsti lustracije. To su Ivan Sinčić iz Živog zida i Božo Petrov iz Mosta.
Gornji grad i prebogati pljačkaši Domovine šute!
