TROJKA KOJA ĆE VLADATI HRVATSKOM! STIŽE TREĆI STUP VLASTI LONČARA I GRANIĆA: Pridružit će se Plenkoviću i Milanoviću! Dolazi ujedinjenje, ostvaruje se ono za što su predodređeni!
Iznenadna smrt zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića usred kampanje za njegov sedmi uzastopni mandat na čelu hrvatske metropole redefinirala je omjere snaga među kandidatima za nadolazeće lokalne izbore. Iako je Bandić kao gradonačelnik s dva desetljeća radnog staža na svojim plećima nosio je breme puno afera, sudskih procesa i nejasnih poslova, u borbi za još jedan mandat slovio je kao jedan od favorita.
Na ruku su mu išli inertni HDZ i premijer Andrej Plenković, koji je sa stranačkih margina u borbu za zagrebačkoga gradonačelnika poslao neiskusnog ekonomista Davora Filipovića. Da je kojim slučajem prije desetak dana, kada je predstavljao Filipovićevu kandidaturu, Plenković mogao naslutiti rasplet događaja, vjerojatno bi triput promislio o kandidaturi svojega mladog kolege. Planovi koje su imali Bandić i HDZ s njegovom smrću urušili su se poput kule od karata, cilj je bio zadržati gradonačelnika u vladajućoj fotelji te postizborno nastaviti suradnju s njegovom strankom u koaliciji koja je posljednjih godina, uz povremene trzavice, sasvim solidno funkcionirala na principu one stare narodne “ruka ruku mije”.
Konkretan plan
Kako od toga nema ništa, a paralelno s time Filipović u javnosti nije dovoljno dobro prihvaćen, postoji ozbiljna mogućnost da HDZ ostane bez vlasti i utjecaja kakav su imali u suradnji s Bandićem u glavnome gradu. Bio bi to višestruki udarac za premijera Plenkovića, uz ostalo i zbog toga što je još ljetos na parlamentarnim izborima njegova stranka odnijela pobjedu u Zagrebu. Sugeriralo se tada Plenkoviću iz zagrebačke organizacije HDZ-a da krene s pripremama za lokalne izbore te da promisli o raskidu suradnje s Bandićem, nudeći HDZ-ovu biračkom tijelu adekvatnog kandidata, pa se jedno vrijeme spekuliralo da će na svibanjskim izborima stranačke boje braniti Vili Beroš, čiji se rejting u međuvremenu srozao do te mjere da je upitno može li pobijediti na izborima u svojoj zgradi.
Nakon njega “spinalo” se i sa Zdravkom Marićem, no i tada je svima bilo jasno da su male šanse za to da se Plenković odrekne glavnog blagajnika Lijepe Naše radi vlasti u Zagrebu. Ni najave kandidature Ivana Domagoja Miloševića na koncu nisu urodile plodom, a nedugo nakon toga baš su zbog Bandića pukli i pregovori između Plenkovića i Vanđelića, i to zbog toga što predsjednik Vlade nije htio pristati na njegove ultimatume o raskidu suradnje s Bandićem. Sada, u novonastalim okolnostima kada Bandića više nema, Plenkoviću nad glavom visi mogućnost gubitka Zagreba, ali i mogućnost gubitka ostalih velikih gradova.
Mnogo veće mogućnosti za osvajanje vlasti u Zagrebu prije desetak dana imao je i Tomislav Tomašević, mladi ljevičar iz platforme Možemo, koji je svoju bezidejnu kampanju bazirao isključivo na kritiziranju aktualnog gradonačelnika, ne nudeći svojem biračkom tijelu konkretan plan i program po kojem će on voditi složenu gradsku mašineriju. Tomaševićeva kampanja umrla je s Bandićem, a analitičari smatraju da je time dovedena u pitanje njegova pobjeda na skorašnjim izborima, koju su mu predviđale ankete. Stoga je shvatljivo što je on, izražavajući sućut Bandićevoj obitelji, poručio kako mu je žao što se nisu imali prilike suočiti na izborima.
Čajanke s predsjednikom
Najmanje razloga za žaljenje, po svemu sudeći, ima SDP-ov kandidat Joško Klisović, koliko god to nevjerojatno zvučalo, čini se da je Peđa Grbin njegovom kandidaturom za Zagreb donio prvu ozbiljnu lidersku odluku. Klisović je na lokalnoj političkoj sceni uistinu osvježenje, u kampanju, pa ni u napade na Bandića nije krenuo preintenzivno te još ima priliku predstaviti svojem biračkom tijelu vlastiti izborni program i time stranku vratiti u sedlo, oporavljajući je od debakla i propasti koja je uslijedila nakon gubitka parlamentarnih izbora.
Umjeren i u javnim nastupima iznimno odmjeren, Klisović uistinu jest kandidat koji odskače u moru onih koji pretendiraju na Bandićevu fotelju, za razliku od većine kandidata (osim Vesne Škare-Ožbolt), Klisović u politici ima zavidno iskustvo, a svojim stavovima neće privući samo birače ljevice kao Tomašević, nego bi mu se mogao prikloniti i dio birača centra, ali i dio ostavljenog i zbunjenog Bandićeva biračkog tijela. Iako Bandićevu smrt nitko nije mogao naslutiti, Klisović je zapravo plan za kandidaturu kovao prilično dugo. Nakon što ga je bivši šef socijaldemokrata slažući svoje liste za parlament stavio u treću izbornu jedinicu s kojom Klisović nema nikakve veze, on je ostao bez saborske fotelje, a kako je nezaposlen te koristi čuvenu naknadu 6 + 6, vremena za promišljanje svojih daljnjih političkih koraka imao je napretek.
To je vrijeme iskorištavao i za čajanke s predsjednikom Zoranom Milanovićem, inače svojim kumom, ali i čovjekom koji je kao jedan od glavnih ciljeva u predsjedničkom mandatu zacrtao rušenje Milana Bandića. Bandić i Milanović nisu uvijek bili na ratnoj nozi, bivši premijer i šef SDP-a svojedobno je o zagrebačkom gradonačelniku govorio kao o svojem prijatelju Milanu, radišnom čovjeku i najboljem gradonačelniku svih vremena. No Bandićeva svojeglavost i želja da postane predsjednik svih Hrvata dovela je do pucanja njihove suradnje pa se nakon toga Bandić do te mjere zamjerio Milanoviću da su u njegovu premijerskom mandatu počele prve istrage, pa i uhićenje zagrebačkoga gradonačelnika, koji tadašnjem premijeru nikada nije oprostio tih nekoliko tjedana provedenih u Remetincu.
Dodirne točke
Zamjerki je bilo i na Klisovićevu kandidaturu, no Milanovićev prijatelj i suradnik Grbin pobrinuo se za to da se tenzije smire pa je tako pročistio zagrebačku organizaciju stranke mičući njezina predsjednika Gordana Marasa, koji se nadao da će on biti glava akcije u kojoj se ruši Milan Bandić. Sve i da je želio, Grbin za te Marasove ambicije bez previše pokrića nije mogao imati sluha jer se kampanja dogovarala ne samo uz blagoslov Klisovićeva kuma Zorana Milanovića nego i uz blagoslov jednoga od najbogatijih hrvatskih tajkuna Emila Tedeschija, u čijem je Altanticu Klisović jedno vrijeme radio. Milanović je, pak, s Tedeschijem blizak godinama, to odavno nije tajna, baš kao što nije nepoznanica ni to da je ovaj poduzetnik financirao udruge bliske Tomaševiću, koji je odnedavno ublažio napadačku retoriku prema SDP-ovu kandidatu.
Upućeni tvrde kako je tu posrijedi bio dogovor o potencijalnoj postizbornoj koaliciji koja bi ugrozila Bandićev opstanak. Mnogi slijedom toga vjeruju kako ni onaj famozni neuspjeli dogovor između Grbina i Tomaševićeve platforme nije bio realan, već se u pozadini kovao plan o dvjema listama koje bi značile više mjesta u skupini za lijeve opcije, a samim time manje mjesta za Bandića i njegovu ekipu, koje se Grbin nastojao riješiti i gašenjem zagrebačke organizacije. Da će se i u ovom novom omjeru snaga, ako Klisović pobijedi na lokalnim izborima, i Plenković ipak moći pronaći, svjedoči par dodirnih točaka koje imaju on, Milanović i Klisović. Tako, primjerice, jednu od najvažnijih uloga u Plenkovićevoj vladi ima mlada Tena Mišetić, čiji je otac Tedeschijev zaposlenik, što je svojevremeno izazivalo burne reakcije posrnulog gazde Ivice Todorića.
Osim toga, ova trojka stasala je na Zrinjevcu, u Ministarstvu vanjskih poslova pod palicom kontroverznog Bude Lončara i Mate Granića, kojega je Plenković uoči nedavno održanih unutarstranačkih izbora oživio vraćajući ga u HDZ i imenujući ga svojim savjetnikom. Postane li Klisović zagrebački gradonačelnik, Granićeva djeca zauzet će tri najvažnije pozicije u zemlji, s Milanovićem onu predsjednika Republike, s Plenkovićem onu predsjednika Vlade, a s Klisovićem onu koja uz ostalo rezultira i upravljanjem ogromnim zagrebačkim proračunom. A da je Klisović prilagodljiv tip, svjedoče njegovi kritičari koji su ga svojedobno, aludirajući na njegovu biografiju, opisivali kao Titovu štafetu koja ide od ruke do ruke.
Naime, Klisović je nakon staža u Granićevu resoru bio šef kabineta bivše ministrice vanjskih poslova Kolinde Grabar-Kitarović, koja je par godina nakon toga postala predsjednica. Prije nego što je Grabar-Kitarović stigla do Pantovčaka, ondje je bio Klisović, i to kao predstojnik Ureda predsjednika Ive Josipovića, da bi potom postao jednom od najvažnijih karika vanjske politike Kukuriku vlade, i to kao desna ruka notorne Vesne Pusić. Premda je sve to vrijeme Klisović široj javnosti bio relativno nepoznat, to ne znači da se o njemu ipak nije ponešto pisalo. Tako je, primjerice, Slobodna 2006. u tekstu pod naslovom “Ministarstvo bračnih drugova, sinova i kćeri” problematizirala posao Klisovićeve supruge. On je u to vrijeme bio šef Odjela za analitiku Ministarstva vanjskih poslova, dok se gospođa Klisović kao tekstilni tehnolog zaposlila u Ministarstvu europskih integracija, nakon čega se prestala baviti nerentabilnim krpicama te zajedno sa suprugom počela graditi diplomatsku karijeru.
Intrigantni suradnici
Najzapaženija crtica iz Klisovićeve diplomatske biografije govori o tome kako se kao voditelj službenog gospodarskog izaslanstva u Astani, glavnome gradu Kazahstana, te naftom, uranom i zlatom bogate zemlje, osramotio dajući intervju ondašnjim medijima u kojima je predstavljen kao odgovorni zamjenik ministrice vanjskih poslova.
“Nažalost, ne mogu odgovoriti na to pitanje jer mi treba više vremena da bih vam pribavio više informacija o širem području interesa za kazahstanske gospodarstvenike u Hrvatskoj”, rekao je Klisović odgovarajući na pitanje o tome što naša zemlja može ponuditi Kazahstanu. Taj odgovor u domaćim medijima dočekan je “na nož”, no očito je vrlo brzo pao u zaborav pa se sada Klisoviću smiješi fotelja zagrebačkog gradonačelnika, koja bi mogla izmamiti osmijeh na lice i Grbinu i Milanoviću. Oni koji s njim ispijaju kave kažu kako je ovo tek Klisovićev početak, oko sebe je okupio intrigantne suradnike, Branka Kolarića, Zrinku Paladino i Mirelu Holy, a uz to planira oživiti i niz zaboravljenih intelektualaca i socijaldemokrata, znajući kako baš on na svojim plećima mora iznijeti bitku za oporavak SDP-a. S druge je, pak, strane jasno kako je ovaj nagli Klisovićev uzlet postao noćna mora Andreja Plenkovića kojega su Bandićeva smrt i ishitrena Filipovićeva kandidatura doveli u pat poziciju.
Izvor:Dnevno.hr
Autor: Ivana Violić/Foto: PIXSELL
