Tužiteljstvo Haškog suda protiv uključivanja Hrvatske u predmet ‘Prlić i drugi’

HAŠKI APSURDI Tužiteljstvo Haškog suda (ICTY) odgovorilo je na zahtjev Hrvatske da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u žalbeni dio postupka u predmetu “Prlić i drugi” i traži da ga Žalbeno vijeće odbaci jer hrvatski podnesak ne bi “pomogao vijeću u donošenju presude”, te zbog toga što trojicu najviših hrvatskih dužnosnika spomenutih u hrvatskom zahtjevu – bivšeg predsjednika Franju Tuđmana, bivšeg ministra obrane Gojka Šuška i bivšeg načelnika glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka – “ICTY nikad nije optužio”. Hrvatska je prije dva tjedna zatražila da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u žalbeni dio postupka pred Haškim sudom u predmetu “Prlić i drugi” u kojem su najviši hrvatski dužnosnici, Tuđman, Šušak i Bobetko, nepravomoćnom presudom proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH. Prvostupanjsko vijeće je 2013. u presudi u predmetu “Prlić i drugi” utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne. Hrvatska je u svom zahtjevu ustvrdila da su “ti zaključci vrijedni spomena zbog dva razloga”. Prvi što raspravno vijeće nije u presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine i drugi je što je zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima. “Raspravno vijeće moralo se suzdržati od donošenja zaključaka koji dovode u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika“. Hrvatska stoga traži od žalbenoga vijeća da joj odobri ulaganje podneska u svojstvu “prijatelja suda” te da se pojavi kao “prijatelj suda” u tom postupku. Hrvatska poručuje da bi njezino sudjelovanje u postupku u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja bilo poželjno jer bi pomoglo vijeću u donošenju pravilne odluke. Tužiteljstvo je u svom odgovoru od 31. ožujka ustvrdilo da sudjelovanje Hrvatske kao “prijatelja suda” ne bi ispunilo standard postavljen Pravilom 74 Pravilnika o postupcima i dokazima ICTY-ja, jer hrvatski podnesak ne bi pomogao “u pravilnom shvaćanju predmeta”. Podnesci ‘prijatelja suda’ su općenito ograničeni na pravosudna pitanja. Pitanja u kojima Hrvatska želi intervenirati su činjenična pitanja, navodi haško Tužiteljstvo u svom odgovoru. Nadalje, smatra Tužiteljstvo, budući da ICTY nikad nije optužio Tuđmana, Šuška i Bobetka, na njih se ne odnose prava na pošteno suđenje odnosno “presumpcija nevinosti pred sudom”. “Republika Hrvatska ne ispunjava standarde da se pojavi kao ‘prijatelj suda’ u ovom slučaju. Zbog razloga koji su ranije navedeni, njezin bi zahtjev trebalo odbaciti”, zaključuje se u odgovoru Tužiteljstva koji potpisuje Douglas Stringer. Haški je sud u predmetu “Prlić i drugi” šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Hrvatska je u svom podnesku Haškom sudu istaknula da politički cilj ponovnog stvaranja Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. sam po sebi ne može biti osnova za osudu već je za nju potrebno dokazati namjeru za počinjenje zločina. Podnesak je u ime Hrvatske uložio hrvatski ministar pravosuđa Ante Šprlje.