Tužiteljstvo kani HVO proglasiti "zločinačkim" u BiH

Posve nezapaženo objavljena je vijest kako je Sud BiH potvrdio optužnicu po kojoj se optuženici Ivan Kraljević, Mate Jelčić, Slavko Skender, Stojan Odak, Nedjeljko Matić i Vice Bebek terete da su počinili kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, dok se optuženici Vinko Radišić i Dragan Miloš terete da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Naime, u optužnici se navodi da su u razdoblju od kraja travnja 1993. do kraja ožujka 1994. godine u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) Ljubuški, u okviru "širokog i sustavnog napada HVO-a i Vojne policije HVO-a" protiv bošnjačkog civilnoga pučanstva i ratnih zarobljenika s područja općina Stolac, Čapljina, Mostar, Prozor, Livno, Jablanica, te dijelova Bosne - općina Maglaj, Žepče i dr., znajući za taj napad i da svojim činjenjem ili nečinjenjem sudjeluju u njemu, Ivan Kraljević, Mate Jelčić i Slavko Skender, u svojstvu upravitelja VIZ Ljubuški u različitim razdobljima, te Stojan Odak, Nedjeljko Matić, Vice Bebek, Vinko Radišić i Dragan Miloš, u svojstvu pripadnika Vojne policije HVO-a i stražara zatvora VIZ Ljubuški, svjesno sudjelovali u navodnom zajedničkom zločinačkom pothvatu s navodim zajedničkim planom unapređenja i provedbe sustava zatvaranja i zlostavljanja. Kako piše Večernji list, ova optužnica samo je jedna u nizu onih koje su napisane protiv HVO-a kao da su u pitanju sudski procesi održani u vrijeme Informbiroa. Naime, u optužnici protiv osam bivših dužnosnika i pripadnika HVO-a nametnuta je teza koja se odnedavno navodi kao istina o posljednjem ratu. Nedavno su najavili kako je Tužiteljstvo BiH pripremilo više desetaka optužnica vezanih za posljednja zbivanja, rat između bošnjačke i hrvatske strane. Tako se taj rat tumači kao napad Hrvatskoga vijeća obrane na bošnjačku stranu. Izvorište za iznošenje takvih teza je nepravomoćna presuda Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u slučaju protiv šestorice hrvatskih dužnosnika Herceg Bosne koju su onda i istražna tijela, te Tužiteljstvo BiH prihvatili kao gotovu činjenicu. Posljednja optužnica daje naznake razmjera pritiska i ispolitiziranosti Tužiteljstva BiH koje je postalo institucija koja se više bavi utvrđivanjem i tumačenjem povijesti nego što je u pitanju odgovornost za ratne zločine. I pri tome je Tužiteljstvo BiH i državno pravosuđe pokazalo krajnju pristranost kada su u pitanju procesi koji se vode prema trima stranama u BiH. Naime, iako su vođeni ili su u tijeku procesi za Bugojno, zločine u Trusini ili dolini Neretve, masovna zatvaranja i zlostavljanja, nijedan od tih zločina počinjenih nad Hrvatima nije okarakteriziran kao sustavan progon iako ima sve njegove obrise. Samo je jedan slučaj ratnih zločina prema Hrvatima do sada okarakteriziran zajedničkim zločinačkim pothvatom u Bugojnu i, naravno, Sud BiH je odbacio mogućnost da su pripadnici Armiji BiH mogli u nečemu takvome sudjelovati. Brojni ratni zločini nad Hrvatima ostali su još uvijek neprocesuirani u središnjoj Bosni poput Maljina, Bikoša, Buhinih Kuća, Križančeva Sela gdje je ubijeno više stotina Hrvata.