Vijesti Top vijest
U Krapini predstavljena knjiga Romana Leljaka: HUDA JAMA
HUDA JAMA - STROGO ČUVANA TAJNA
U prepunoj Dvorani Franjevačkog samostana u Krapini održana je 13. listopada 2015. godine tribina i predstavljanje knjige slovenskog istraživača arhivske građe Romana Leljaka: HUDA JAMA. Nakon što je knjiga objavljena u Sloveniji, prevedena je i na hrvatski jezik te je sada dostupna i čitateljstvu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te diljem svijeta gdje Hrvati žive.
Dao Bog da se knjiga napokon pojavi i na svjetskim jezicima, prije svega na engleskom kako bi civilizirani svijet napokon spoznao tragediju koja je snašla hrvatski narod po završetku 2. svjetskog rata. I čijom ravnodušnošću i čijom bešćutnošću?
Predmetna tribina organizirana je zaslugom Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, Hrvatskog domoljubnog stožera, Udruge Macelj 1945. i slovenske udruge Huda jama. Predstavljači knjige su bili autor knjige Roman Leljak, prof. dr. Emeritus Zvonimir Šeparović i Slavko Kmetić, predsjednik slovenskog društva Huda jama.
Voditelj tribine bio je član Udruge Macelj 1945. prof. Stjepan Varjačić.
Među okupljenim posjetiteljima bio je i general HVO-a Dario Kordić, kojeg je domaćin, gvardijan o. Ferdo Posavec posebno pozdravio.
Autor knjige Roman Leljak je s puno osjećaja govorio o užasu koji su učinili partizanski zločinci krvnika Broza u napuštenom rudniku Barbarin rov - Huda jama, bacajući u duboka rudarska okna žive ljude, među kojima su većinom bili Hrvati, civili, žene, djeca i starci, u krvavom svibnju i lipnju 1945.
Posebno je bilo potresno čitanje pisma majke u osmom mjesecu trudnoće, učiteljice Ivanke Škrabec, kojeg ta mlada žena piše svojem nerođenom djetetu dan uoči kojeg će je partizanska neman uhititi u njenom domu, odvesti iz njene kuće, ubiti i baciti u jamu koju je prethodno sama krampom morala iskopati kao grob za sebe i svoje nerođeno dijete.
Huda jama - Barbarin rov - strogo čuvana tajna.
Tek što je u svibnju 1945. godine službeno završio II. svjetski rat, a veliki se broj pripadnika poražene hrvatske vojske, zajedno s civilnim izbjeglicama te ostatcima drugih vojski utaborio na blajburškom polju u Austriji, započela je agonija koja je hrvatskoj javnosti poznata pod nazivom Križni put.
Umjesto humanitarne zaštite od osvetnički nastrojenih jugoslavenskih partizana, britanske vojne vlasti u Koruškoj, suprotno međunarodnom pravu,donose sramotnu odluku kojom je zapravo potpisana smrtna presuda za stotine tisuća ratnih zarobljenika. Još u vrijeme formiranja nepreglednih kolona posve obespravljenih ljudi, dalo se naslutiti što ih sve čeka na dugom putu bez povratka.
Jedan od brojnih putova završio je u Hudoj Jami, malom mjestu u Sloveniji nadomak Laškog.
Na samom rubu mjesta u obližnjoj šumici nalazi se istoimeni rudnik u čijem je sklopu rudarsko okno nazvano po svetoj Barbari. Sve do 1990. godine bilo je po život opasno propitkivati tajnu zazidanog Barbarinog rova. Mještani i danas zbog toga žive u velikom strahu. Zahvaljujući istraživačkim naporima, ponajprije Romana Leljaka, javnost je za Hudu Jamu saznala 2009. godine i ostala zaprepaštena jezivim prizorima s mumificiranim posmrtnim ostatcima u pokretu, koji samo donekle dočaravaju okrutnu smrt ne samo vojnika nego i civila, među kojima su i žene i djeca. Nije to bila samo pola stoljeća strogo čuvana tajna, ona je to i danas i to punih 70 godina od završetka II. svjetskog rata.
Ideološki sljedbenici jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka o tome ne žele govoriti i grčevito se bore da to i nadalje ostane stroga tajna. Iako su već donesene razne međunarodne, državne, društvene, političke i etičke osude takve pojave, taj zločin i to zlo još uvijek nisu ni približno u javnosti osviješteni, pa će tako u povijesti jednom ostati zabilježena i sramotna činjenica da slovenske i hrvatske državne vlasti ni danas, u 21. stoljeću, ne znaju što učiniti s tolikim posmrtnim ostatcima i kako se prema njima odnositi, prije svega ljudski, a onda i civilizacijski.
Posebnu pozornost ovom tužnom predstavljanju knjige Romana Leljaka u Krapini daje nezapamćena tišina u kojoj su se okupljeni posjetitelji razišli s ovog mjesta koje svijetli istinom o tužnim događanjima koja su se dogodila točno prije 70 godina.
Ne zaboravimo…
Ne ponovilo se…
Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njima! Amen.
Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge Macelj 1945.
Pismo majke nerođenom djetetu:
[embeddoc url="http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/Pismo-majke-nerođenom-djetetu.pdf" download="all" viewer="google"]
Među okupljenim posjetiteljima bio je i general HVO-a Dario Kordić, kojeg je domaćin, gvardijan o. Ferdo Posavec posebno pozdravio.
Autor knjige Roman Leljak je s puno osjećaja govorio o užasu koji su učinili partizanski zločinci krvnika Broza u napuštenom rudniku Barbarin rov - Huda jama, bacajući u duboka rudarska okna žive ljude, među kojima su većinom bili Hrvati, civili, žene, djeca i starci, u krvavom svibnju i lipnju 1945.
Posebno je bilo potresno čitanje pisma majke u osmom mjesecu trudnoće, učiteljice Ivanke Škrabec, kojeg ta mlada žena piše svojem nerođenom djetetu dan uoči kojeg će je partizanska neman uhititi u njenom domu, odvesti iz njene kuće, ubiti i baciti u jamu koju je prethodno sama krampom morala iskopati kao grob za sebe i svoje nerođeno dijete.
Huda jama - Barbarin rov - strogo čuvana tajna.
Tek što je u svibnju 1945. godine službeno završio II. svjetski rat, a veliki se broj pripadnika poražene hrvatske vojske, zajedno s civilnim izbjeglicama te ostatcima drugih vojski utaborio na blajburškom polju u Austriji, započela je agonija koja je hrvatskoj javnosti poznata pod nazivom Križni put.
Umjesto humanitarne zaštite od osvetnički nastrojenih jugoslavenskih partizana, britanske vojne vlasti u Koruškoj, suprotno međunarodnom pravu,donose sramotnu odluku kojom je zapravo potpisana smrtna presuda za stotine tisuća ratnih zarobljenika. Još u vrijeme formiranja nepreglednih kolona posve obespravljenih ljudi, dalo se naslutiti što ih sve čeka na dugom putu bez povratka.
Jedan od brojnih putova završio je u Hudoj Jami, malom mjestu u Sloveniji nadomak Laškog.
Na samom rubu mjesta u obližnjoj šumici nalazi se istoimeni rudnik u čijem je sklopu rudarsko okno nazvano po svetoj Barbari. Sve do 1990. godine bilo je po život opasno propitkivati tajnu zazidanog Barbarinog rova. Mještani i danas zbog toga žive u velikom strahu. Zahvaljujući istraživačkim naporima, ponajprije Romana Leljaka, javnost je za Hudu Jamu saznala 2009. godine i ostala zaprepaštena jezivim prizorima s mumificiranim posmrtnim ostatcima u pokretu, koji samo donekle dočaravaju okrutnu smrt ne samo vojnika nego i civila, među kojima su i žene i djeca. Nije to bila samo pola stoljeća strogo čuvana tajna, ona je to i danas i to punih 70 godina od završetka II. svjetskog rata.
Ideološki sljedbenici jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka o tome ne žele govoriti i grčevito se bore da to i nadalje ostane stroga tajna. Iako su već donesene razne međunarodne, državne, društvene, političke i etičke osude takve pojave, taj zločin i to zlo još uvijek nisu ni približno u javnosti osviješteni, pa će tako u povijesti jednom ostati zabilježena i sramotna činjenica da slovenske i hrvatske državne vlasti ni danas, u 21. stoljeću, ne znaju što učiniti s tolikim posmrtnim ostatcima i kako se prema njima odnositi, prije svega ljudski, a onda i civilizacijski.
Posebnu pozornost ovom tužnom predstavljanju knjige Romana Leljaka u Krapini daje nezapamćena tišina u kojoj su se okupljeni posjetitelji razišli s ovog mjesta koje svijetli istinom o tužnim događanjima koja su se dogodila točno prije 70 godina.
Ne zaboravimo…
Ne ponovilo se…
Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njima! Amen.
Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge Macelj 1945.
Pismo majke nerođenom djetetu:
[embeddoc url="http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/Pismo-majke-nerođenom-djetetu.pdf" download="all" viewer="google"]
