Vijesti Top vijest
U krvavom pohodu srpske postrojbe ubile su 21 hrvatskog civila
U rano poslijepodne 16. prosinca 1991. dogodio se jedan od najmonstruoznijih ratnih zločina kojeg su na Banovini počinile srpske agresorske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata.
Pokolj u Joševici uslijedio je kao odmazda zbog gubitaka u osloboditeljskoj akciji (operacija "Vihor") koju je poduzela Hrvatska vojska kod Šišinca na Kupi.
Na svom krvavom pohodu srpske postrojbe ubile su 21 hrvatskog civila. Najmlađoj žrtvi bilo je 15, a najstarijoj 92 godine, dok je masakr preživjela samo Anka Šiftar unatoč teškim ranama. Nakon dva tjedna srbi su počinili još jedan pokolj, kada su ubili još 3 Hrvata, a ukupno su za vrijeme rata ubijena 32 Joševčana od ukupno 150 koliko ih je pred velikosrpsku agresiju živjelo u tom selu. Sva monstruoznost ovog zločina se vidi po tome što u joševačkom području nije bilo oružanih sukoba. Pretpostavlja se kako je ovaj zločin počinjen kao odmazda za tzv. "Gračaničke žrtve" tj. pretrpljene gubitke u selu Gračanici koje se nalazi Šišincu nasuprot, s druge strane rijeke Kupe. Na srpskoj strani u sukobu s HV-om 12. i 13. prosinca poginula su i zarobljena 22 vojnika iz sastava 1. brigade TO SAO Krajine „Dragiša Stefanović“. Nakon što su tijela poginulih srpskih teritorijalaca prenesena u Glinu održana je javna komemoracija na kojoj su vladika gornjokarlovački Nikanor i drugi govornici zazivali osvetu.
Počinitelji likvidacija Hrvata u Joševici bili su članovi izviđačko-diverzantske postrojbi, a sumnja se ponajviše na četničku postrojbu "IDG Jose Kovačevića" i dio skupine "Šiltovi". Smaknuća su izvršena tako što su počinitelji u žrtve pucali iz neposredne blizine, a potom su razarali kuće, jednu po jednu. Nakon ovih zločina iz pet okolnih sela su iselili svi Hrvati, te je kao posljedica fizičke likvidacije i zastrašivanja iz ukupno 27 sela koja se nalaze sjeverno od Gline nestalo 7 tisuća dotadašnjih stanovnika, isključivo Hrvata. Tim genocidom potpuno je od nesrpskog stanovništva očišćen cijeli prostor od Kupe na sjeveru do Dvora na Uni na jugoistoku. Za počinjene zločine do danas nitko nije odgovarao, a javnost je za detalje saznala zahvaljujući ponajviše istraživačkom radu pukovnika Ivice Pandže Orkana i dr. Jakši Ragužu, povjesničaru s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.
Vrlo mali broj preživjelih Hrvata se nakon rata uspio vratiti na svoja ognjišta, dok su se zahvaljujući nakaradnom radu pravosuđa i politike, mnogi srbi integrirali, kako u lokalnu, tako i u županijsku vlast. Ove zločine državna vlast godinama ne komerira na potrebnoj najvišoj razini, dok istovremeno daju financijsku i medijsku potporu notornom Miloradu Pupovcu koji nad praznim jamama bezobrazno laže i priča o izmišljenim srpskim žrtvama.
