U očekivanju prvosupanjske presude Praljku, Petkoviću, Prliću, Stojiću, Ćoriću i Pušiću
U srijedu 29. svibnja u 10,00 sati sudsko vijeće ICTY-a pod predsjedanjem suca Jean-Claude Antonettia izreći će i objaviti prvostupanjsku presudu hrvatskim generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, te Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Tada ćemo, nadam se, konačno dobiti odgovore na mnoga pitanja i saznati koliko je imao smisla boravak optuženika u pritvoru zatvora u Scheveningenu.
U očekivanju 29. svibnja i objavljivanja prvostupanjske presude hrvatskim generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, te Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću - kao pravni ekspert-vještak za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo u predmetu Gotovina, Čermak i Markač i član obrane generala Slobodana Praljka - u ovoj kolumni ću vas podsjetiti kada je postupak krenuo i kako je trajao.
Tijek suđenja
Hrvatska javnost slabo upoznata tijekom suđenja u ovome predmetu, a većina stručnjaka koja je komentirala faze suđenja ima ili je imala slaba saznanja o samom tijeku suđenja, poglavito o izvedenim dokazima na privatnim i zatvorenim sjednicama, izvedenim dokazima pod pečatom i svjedočenjima zaštićenih svjedoka.
Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić terete se za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine uključujući, između ostalog, ubojstva, silovanja, seksualno zlostavljanje, uništavanje imovine, zatvaranje, deportaciju i prisilno premještanje počinjeno nad bosanskim Muslimanima i drugim ne-Hrvatima od 1992. do 1994. godine.
Oni se terete za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih ne-Hrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju takozvanoj Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, i pripajanje tih teritorija kao dijela “Velike Hrvatske”. Optužnica se odnosi na zločine počinjene u općinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš. Ta kampanja uključuje zločine koji su, kako je navedeno u optužnici, počinjeni u selima Sovići i Doljani, logorima Heliodrom i okružnim vojnim zatvorima Dretelj i Gabela. Dalje se u optužnici navodi da je u tom udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovalo više osoba, a među njima su bili Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske, Gojko Šušak, tadašnji ministar obrane Hrvatske; Janko Bobetko i Mate Boban, kao i šest osoba optuženih ovom optužnicom.
Prvobitna optužnica protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića potvrđena je 4. ožujka 2004. i objelodanjena 2. travnja 2004. Sva šestorica optuženih predali su se 5. travnja 2004. Tijekom prvog stupanja pred sud 6. travnja 2004., svi su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj od točki optužnice.
Suđenje je službeno počelo 26. travnja 2006. Tužiteljstvo je završilo izvođenje svojih dokaza 24. siječnja 2008. nakon što je izvelo 145 svjedoka i podnijelo 4914 dokaza. Izvođenje dokaza obrane je počelo 5. svibnja 2008. i zvanično završeno 17. svibnja 2010. nakon što je pozvan 61 svjedok. Obrane su podnijele 4974 dokaza, a sudsko vijeće 15 dokaza . Završne riječi su iznošene od 7. veljače do 2. ožujka 2011. Ukupan broj sudskih dana je 465.
Optužnicu su sve to vrijeme zastupali Kennet Scott i Douglas Stringer. No, njihove ovlasti nisu prelazile granice raspravne dvorane, tako da su za opću javnost glavni tužitelji i dalje bili Carla del Ponte i nasljednik Brammertz. Njima nasuprot stajale su obrane. Prlića su pred vijećem zastupali Michael G. Karnavas i Suzana Tomanović. Brunu Stojića su zastupali Senka Nožica i Karim A.A. Khan. Slobodan Praljak zastupao se sam uz pravnu potporu odvjetnika Božidara Kovačića i Nike Pinter. Milivoja Petkovića zastupali su Vesna Alaburić i Guenael Mettraux. Valentina Ćorića - Dijana Tomašegović i Dražen Plavec, a Berislava Pušića zastupali su Fahrudin Ibrišimović i Roger Sahota.
Službena Hrvatska se tijekom suđenja ponašala slično kao u slučaju suđenja generalima Gotovini, Čermaku i Mrakaču. Bila je produžena ruka Tužiteljstva, unatoč činjenici da teze iz optužnice mogu imati dalekosežne posljedice po samo Hrvatsku, ukoliko se pravomoćnom presudom potvrdi teza tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu. Tada bi Hrvatska došla u situaciju da plati ratnu odštetu Bosni i Hercegovini i to najmanje 15 milijardi eura.
Tužiteljstvo je u svome završnom podnesku pozvalo sudsko vijeće da proglasi krivima i osudi generala Slobodana Praljka, generala Milivoja Petkovića, Jadranka Prlića i Brunu Stojića na 45 godina zatvora, Valentina Ćorića na 35 godina i Berislava Pušića na 25 godina.
Što možemo očekivati
Smatram da je izgledno očekivati, nakon konačnih i pravomoćnih presuda u slučaju Perišić i Gotovina- Markač, te utvrđenih presedana u tim presudama, da bi raspravno vijeće trebalo uzeti u obzir ove presedane i odbiti tezu Tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu. Tada bi ostao problem zapovjedne odgovornosti i pozicioniranja generala Praljka i Petkovića odnosno Prlića, Ćorića, Stojića i Pušića u toj odgovornosti. U toj činjenici se krije ključ visine kazne, odnosno, kako je Raspravno vijeće vrednovalo i koje je zaključke donijelo vezano za zapovjednu odgovornost.
Žalbeni postupak
Nakon što sudac Jean-Claude Antonetti u srijedu, 29.svibnja, pročita presudu, strane u postupku imaju rok od tjedan dana za izjašnjavanje hoće li se žaliti na presudu ili neće. Naravno, tek tad počinju teći rokovi u kojima se o žalbama izjašnjavaju i jedna i druga strana. Kad se svi ti rokovi zbroje, drugostupanjsko vijeće moći će svoju odluku donijeti najranije za godinu dana.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
