U PODRUM PUN ŽENA ISPUCALI ZOLJE: ‘Glavni koljač je bio Duško, tjelohranitelj Tatjane Matejaš – Tajči’

DORH je još 2011. objavio operativni program s listom zločina čije je istraživanje i procesuiranje Bajić tada postavio kao prioritete. “Samo” tri godine nakon najave prioritetnog procesuiranja dignuta je kaznena prijava za ratni zločin u Novom Selu Glinskom. Za informaciju dijelu Hrvata koji nikada nisu imali priliku čuti za ovo selo, u njemu je 1991. godine izmasakrirano 33 Hrvata. Cjelokupno civilno stanovništvo koje do tada nije napustilo selo vjerujući da im se ništa neće dogoditi, ubijeno je tijekom listopada, a njihove kuće i gospodarski objekti su spaljeni. Nitko ne zna zašto se o ovom užasnom pokolju Hrvata, drugom po veličini na Banovini, tako malo zna i nitko ne zna zašto se na dizanje podnošenje kaznene prijave čekalo duge i mučne 23 godine. Da nije sramežljivih izvora iz 2007. do kojih se došlo zahvaljujući braniteljima s Banovine i njihovom sudjelovanju u TV emisiji “Istraga”, niti do ovo malo podataka ne bi se došlo: “Dana 2. 10. 1991. godine Novo Selo Glinsko napustila je većina civilnog pučanstva. U selu su ostala prebivati 33 mještana od kojih je jedna osoba bila zarobljena i odvedena u Glinski zatvor te tijekom 1992. godine razmijenjena. Dio osoba hrvatske nacionalnosti ubijen je dana 3. 10. 1991. kada su u selo ušle jedinice TO Petrinja i TO Glina. U TO Petrinja su uglavnom bili vojni obaveznici srpske nacionalnosti iz sela Luščani i Banski Grabovac, a pri napadu su se kretali iz pravca Luščana, dok je prvi bataljon TO Glina bio popunjen vojnicima srpske nacionalnosti iz Gline i Brnjeuške, a ušli su u selo iz pravca ceste Glina – Petrinja. Nakon prolaska jedinica kroz selo u selu je ostalo živjeti 20-ak civilnih osoba. Sredinom listopada 1991. godine u selo je iz pravca Luščana ušla teroristička skupina “Kamijev vod smrti” naoružana automatskim oružjem, obučena u maskirne uniforme i maskirana na način da su imali prevučene preko glave crne vunene kape. Skupina je imala vodiča, Milu Paspalja zvanog Baćo koji se nakon svega vratio u Hrvatsku, u selo “Majske poljane”?! Skupina je tako nazvana po Georgu Nashidu od oca Abdulu, sinu Sudanca i Srpkinje poznatom po nadimku Kami i velikoj želji za dokazivanjem srpstva. Maskiran jedino nije bio vođa skupine kojega su ostali oslovljavali s “poručniče Duško”. Riječ je o djelatniku KOS-a koji je u svom šarolikom djelovanju stigao biti i tjelohranitelj Tatjane Matejaš – Tajči, a poznat je bio po dresuri pit bull-a koje je obučavao za borbe. Teroristička grupa okupila je sve civile na sredini sela među kojima je bila i maloljetna, samo 15 godina stara Katica Šimanović. Nakon vrijeđanja, provokacija i udaraca, muškarci su bili odvojeni od žena koje su bile zatvorene u podrum jedne obiteljske kuće, dok su muškarci bili odvedeni iza trafostanice u selu. Teroristi su potom muškarce pobili iz automatskog oružja dok je u podrum gdje su bile žene ispaljena zolja…” Iako je protiv osmorice okrivljenika sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu predloženo određivanje istražnoga zatvora zbog opasnosti od bijega, od njih osam četvero više nije živo. Među njima niti “poručnik Duško” koji je 1993. ubijen u mafijaškom obračunu u Beogradu…