U šatoru naših branitelja uvijek posjetitelji

Da je bilo kome od nas netko prije samo tri mjeseca rekao da ćemo u Savskoj 66 imati šator u kojemu će ljudi boraviti danju i noću, u koji će dolaziti biskupi, generali i političari i u kojeg će mediji često zalaziti, a neki snimati cijele emisije u živo, svatko bi takvu osobu proglasio totalnim luđakom ili luđakinjom. Pa ipak, to čudo se je dogodilo i nitko ne zna što će se sve događati do kraja naše „šatorske obrane Domovine“. Na znameniti datum 22. prosinca, odnosno na 24. obljetnicu proglašenja prvog Ustava neovisne Republike Hrvatske, u prosvjedničkom šatoru emitirana je u živo emisija „Bujica“. Gosti, a zapravo domaćini, u šatoru su bili Đuro Glogoški, Marko Radoš i Dražimir Jukić. Ranije oko podneva u šatoru je gostovala Hrvatska katolička televizija koja za sada emitira samo preko interneta. Neki od nas govorili su za nju o tome što za nas znači Božić u šatoru.   Voditelj „Bujice“ Velimir Bujanec u svom stilu je učinio sve da ova tv. emisija bude posebna i zapamćena. Svećenik je započeo emisiju molitvom u pratnji Kate Zadro, supruge poginulog legendarnog vojskovođe iz Vukovara Blage Zadre, nakon čega je započeo razgovor. Pitanja i odgovori izmjenjivali su se dinamično i kratko. Onaj tko ima čisto srce i jasne stavove ne mora trošiti mnogo riječi da bi izrazio svoj stav. Iz riječi Đure Glogoškog i prijatelja svatko tko do sada nije razumio zašto su branitelji u šatoru mogao je shvatiti. Branitelji prosvjeduju ne samo zbog sebe jer im se prijeti potpunim rušenjem dostojanstva i poštovanja, nego i zbog ugrožene Domovine koju izdajnička politika vlastodržaca vodi u ekonomsku propast i u neki „region“ koji je zapravo „jugotor“ u koji su nas svjetske sile uspjele ugurati dvaput, ali ovaj put to ne prolazi. Osim „slavne“ trojke za koju branitelji i dalje traže smjenu, u „Bujici“ se je najviše govorilo o Ivi Josipoviću i njegovoj veleizdajničkoj politici punoj trostrukih četničkih poljubaca, „Documenti“ , služenja neprijateljskim interesima i sl. Izreka „Kakav otac, takav sin“ izvješena na zidu šatora sve je rekla. Ante Josipović bio je zlostavljač, pa i ubojica svojih sunarodnjaka Hrvata, samo da se dokaže kao „dobar komunist“. Golem aplauz dobila je Jukićeva konstatacija da se branitelji ne žele izjašnjavati kojega će kandidata podržati, ali da bez zadrške tvrdimo da onaj za koga ne bi nikako trebalo glasovati je trenutni predsjednik Josipović (ili Yusipović) kako ga neki ironično zovu. Možda ipak glavna zvijezda večeri bio je čovjek koji je i Hrvat po državljanstvu i domoljublju, iako etnički Malijac (iz afričke države Mali). Njegovo ime je Osman Mara. Veliki Osman iz države Mali bio je ne samo najveći (najviši) u šatoru s košarkaškom visinom od oko dva metra, nego i velik umom i ljubavlju prema svojoj novoj domovini u kojoj ima i obitelj. Zbog svoje egzotične i simpatične pojave dobio je najveći aplauz u cijeloj večeri, osobito kada je kao hrvatski građanin rekao da na izborima za predsjednika nema šanse da glasuje za Josipovića. U drugom dijelu emisije na scenu su stigli tamburaši iz Sesveta koji su najprije zasvirali najpopularniju domoljubnu pjesmu u javnom masovnom pjevanju „Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati“ koju smo oduševljeni otpjevali svi. Kasnije su tamburaši poveli i druge popularne pjesme koje su podigle raspoloženje u šatoru na razinu neuobičajenu za ljude u nevolji koji svim žarom brane čast i sebe i Domovine. U zajedničkoj pjesmi prednjačio je baš Osman, koji je cijelo vrijeme emisije i nakon nje nosio majicu s križem na prsima i upitnikom na leđima. Time je posvjedočio svoje suosjećanje i s nama, ali posebno s onim braniteljima koji su, pritisnuti zloćom moćnika, ugasili svoj vlastiti život. Posvjedočio je i da nikada nigdje u Hrvatskoj nije naišao na bilo kakav izljev mržnje ili podcjenjivanja. Toliko o tome da smo mi „rasisti“ ili čak „Ku-Klux Klan“. Nasuprot našem prijateljstvu s čovjekom iz Malija jezovito zvuči izjava izvjesnog psihijatra Nenada Horvata da je 1945. trebala potrajati duže, ne bi bilo ni 1990, ni šatora. To više nije ni rasizam prema vlastitom narodu, nego kanibalizam koji zaslužuje višegodišnju robiju. U toj jezivoj 1945. godini partizani su pobili oko 500.000 Hrvata, pretežno muškaraca u plodnoj dobi, dakle klasični genocid izveden hladnokrvno i planski. Dakle genocida je bilo premalo. Trebalo nas je potpuno istrijebiti da ne postoji nitko tko bi sebe mogao nazvati Hrvatom, pa da taj divljak bude zadovoljan. Samo onda se trebamo pitati tko je taj Horvat? Je li imao neko drugo prezime do 1990? Bujanec je na kraju emisije najavio i misu polnoćku u Savskoj, koju će ako Bog da predvoditi karizmatični svećenik, popularni učitelj mladih, don Damir Stojić.   Mario Filipi Izvorni članak možete pogledati OVDJE