U Zemuniku Donjem obilježena 25.godišnjica pogibje heroja Domovinskog rata

Nakon nedavnog veličanstvenog obilježavanja Dana obrane Zemunika, hrvatskim vitezovima Hrvoju Jeličiću (23) iz Biograda na Moru i Danijelu Mandiću (22) iz Turnja, koji su prije 25 godina svoje mlade živote položili na oltar Domovine u Zemuniku, odana je dostojanstvena počast. Heroji Domovinskog rata, kao pripadnici 134. brigade Hrvatske vojske, poginuli su početkom 1992. godine tijekom tzv. Sarajevskog primirja i samo 10-ak dana prije međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u zemuničkom zaseoku Smrdelj, kojeg su zbog žestine borbi tada nazivali još i „mali Vukovar“. Misom zadušnicom u crkvi Gospe od Karmela, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća kod spomen obilježja u Turnju te na mjesnom groblju, a potom na mjestu pogibelji u Zemuniku odana je počast hrvatskom vitezu Danijelu Mandiću iz Turnja, koji je poginuo 5. siječnja 1992. godine. Danijel Mandić, tada mladić na pragu života, nije čekao poziv na kućnu adresu, već je u obrambeni Domovinski rat pristupio dragovoljno. Danijelu Mandiću časniku Hrvatske vojske, pomorskom nautičaru, sportašu, vaterpolistu turanjske Croatie, poklonili su se obitelj, među njima nećakinja Nadia Mandić, rodbina, suborci, mještani Turnja, načelnik Općine Sv. Filip i Jakov Zoran Pelicarić i donačelnik Marin Katuša i dr. Po prvi puta do sada uopće bilo je ovo dvostruko, zajedničko obilježavanje godišnjice pogibelji dvojice prijatelja i suboraca Danijela Mandića iz Turnja i tek dan prije poginulog Hrvoja Jeličića iz Biograda na Moru u Zemuniku Donjem. Otprilike 150 metara od mjesta pogibelji Danijela Mandića u zemuničkom zaseoku Smrdelj, na mjestu gdje je poginuo Hrvoje Jeličić iz Biograda na Moru, pored njegova brata Ante nazočili su vidno potreseni majka Anka, sestra Marija Zrilić, nećak Hrvoje Jeličić, nećakinja Sunčica Jeličić. Rane su još uvijek svježe i bolne, tim više što je Hrvojev bratić, Nikica Jeličić iz Zadra, tada 25-godišnjak, kao pripadnik 112. brigade Hrvatske vojske nakon Vojno redarstvene akcije Oluja 1995. godine nestao u okolici Srba. Njegovi posmrtni ostaci nikada, do dana današnjeg, nisu pronađeni i još uvijek njegovo ime se vodi u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba. I jedna žrtva položena na oltar Domovine je puno, a kamo li dvije, kao što je slučaj u obitelji Jeličić. Sjeni poginulih na mjestima pogibelji u zemuničkom zaseoku Smrdelj i kod spomen obilježja svim poginulim hrvtaskim braniteljima kod crkve Kraljice mira, Kraljice Hrvata u centru Zemunika poklonili su se Davor Prtenjača, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade Zadarske županije, Ivica Kapitanović, predsjednik zadarske Udruge specijalne policije Poskoci, Jere Zurak, predsjednik županijske Udruge branitelja oboljelih od PTSP-a, zemunički načelnik Ivica Šarić, zatim bivši načelnik i predsjednik UHDDR-a Zemunik Josip Marušić, ratni zapovjednik Samostalne satnije Zemunik Donji Silvijo Butić i ratni zamjenik Željko Fabijan te mnogi drugi. U obrani Zemunika Donjeg život su izgubili dragovoljci Domovinskog rata, hrvatski branitelji i domoljubi: IVICA BARABA, ALEN BRUKETA, STIPAN BUŠLJETA, BORIS ČANKOVIĆ, MARKO ČANKOVIĆ, SEAD ČELIKOVIĆ, STANKO ČIRJAK, DRAGO FABIJAN, HRVOJE JELIČIĆ, DENIS JERMEN, ZORAN KRNČEVIĆ, TOMISLAV LONČAR, MARINKO LOVRIĆ, ĐANI LUČIĆ, DRAGAN MARKOVIĆ, DANIJEL MANDIĆ, HAZIM OSMANAGIĆ, MILAN MARUŠIĆ, KRSTO PALEKA, SLAVKO SOVULJ, RADISLAV ŠARIĆ, JOSO UŠLJEBRKA, BOŽIDAR VUKOVIĆ, DEJAN KATANIĆ.