Ubili svećenika pa se hvalili kapom ‘mrtvog, ustaškog popa’

ZLOČIN Rujan 1991. bio je koban za Tovarnik. O tome najbolje govori stravična brojka od 68 ubijenih mještana i sedam nepoznatih osoba, ali i rijetki preživjeli svjedoci. Tovarnički Hrvati bili su prisiljeni na rukavu nositi bijele trake, a na kućama bijele krpe kako bi ih se lakše prepoznalo i izdvojilo. Mnogi od njih koji su bili zatočeni, vođeni su na prisilni rad koji se uglavnom sastojao od pokapanja ubijenih Hrvata. Jezivi detalji masakra u Tovarniku “U nekoliko sam navrata na groblje prevezao barem 15 žrtava, a među njima i moja dva brata od 17 i 33 godine koji su 22. rujna ubijeni s još nekoliko mještana ispred pravoslavne crkve ovdje u Tovarniku. Jednostavno su ih izveli iz podruma i nakon 15 minuta bili su mrtvi”, izjavio je čudom preživjeli Branko Šimunić. Kroz sav taj pakao prolazio je i velečasni Burik koji ni na trenutak nije pomislio ostaviti svoje župljane. Bio je 8. listopada 1991. kada je pronađen ubijen u podrumu župnog ureda… Tužna je činjenica da je za strašan masakr u Tovarniku koji je izdvojiv po ubojstvu jedinog hrvatskog svećenika, suđeno 14-torici, što domaćih, što srbijanskih četnika. Trojici je prekvalificirana optužba na oružanu pobunu, četvorica su oslobođeni zbog nedostatka dokaza, a ostali su dobili kazne u rasponu od 5 do 10 godina! Mediji su prije dvije četiri godine nakon ove smiješne i po žrtve ponižavajuće presude komentirali kako su ovi ratni zločinci prošli bolje od pljačkaša banaka. Prekvalifikacije optužbi i oslobađanja zbog nedostatka dokaza, smiješne su ako se uzmu u obzir svjedoci koji su poimence svjedočili o počiniteljima. I za nesretnog velečasnog Burika doznalo se kako ga je ubio Kosta Gvozdenov iz Valjeva, pripadnik četničke postrojbe “Dušan Silni”. Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu nosi na glavi, a imao je svećenički biret, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo “od ubijenog popa kojem više neće trebati”. Na upit pomalo zatečene skupine srpskih vojnika i civila da nije valjda ubio “našeg pravoslavnog popa”, valjevski dobrovoljac ih je umirio: “Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku.” Zataškavanje ubojstva velečasnog Burika? Da se slučaj ubojstva svećenika zataška, po saznanjima članova Udruge “Dr. Ante Starčević”, pobrinula se, navodno, supruga Vojislava Stanimirovića. Ova udruga tvrdi da je kao tadašnja liječnica krivotvoreći liječničku dokumentaciju zataškavala ratni zločin: ”Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića iz Šida, da su radeći od 3. listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti“ i „potvrdama o smrti“ prijavili smrt 34-ero tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović. Naša udruga došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila! Dr. Ljeposava je, dakle, krivotvorila papire tvrdeći da su sve žrtve nastradale u listopadu i to od eksplozije. Istina je da je srpska vojska ulazila u kuće i hladnokrvno ubijala svakoga tko joj je dopao šaka”, kaže predsjednik udruge Antun Ivanković koji je od Vojislava Stanimirovića „zaradio” tužbu, a zbog čega će se upravo ovih dana naći na sudu. „Liječničko izvješće mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti tvrdilo je kako on on nije strijeljan, nego je, kao i svi, poginuo od eksplozije. Ostala je ustrajna u svojoj tvrdnji, iako je Pavo Mijoković koji je našao mrtvog velečasnog u podrumu izjavio: “Otkopčao sam mu vestu i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana”, otkriva ova udruga. Tko je bio u pravu i čije su tvrdnje istinite, odlučit će sud. Do tada, ostaje samo jedna, neosporiva činjenica. U Tovarniku je počinjen težak i krvoločan ratni zločin u kojem je pobijeno 68 stanovnika, a krvolocima je, manje – više, oprošteno.