UHB RH: OTVORENO PISMO MINISTRU BRANITELJA

Poštovani gospodine ministre, vezano uz sastanak koji ste Vi i ministar vanjskih poslova održali  s predstavnicima braniteljskih udruga, a o kojemu smo doznali tek iz medijskih izvješća, dužni smo izvijestiti Vas i hrvatsku javnost kako je netočna informacija da je sastanak održan s predstavnicima SVIH braniteljskih udruga.  Predstavnici UHB RH o tom sastanku nisu čak ni obaviješteni da bi mogli na njemu sudjelovati.  Pitamo se zašto obzirom kako smo svoj kredibilitet do sada dokazali brojnim aktivnostima vezanim uz probleme braniteljske populacije. Posljednja aktivnost nam je sudjelovanje u radu radnih skupina  pri Ministarstvu, gdje je nekoliko naših prijedloga usvojeno i zaključcima uvršteno za izradu prijedloga jedinstvenog zakona o pravima hrvatskih branitelja. Da smo imali priliku sudjelovati na ovom sastanku, na aktualnu temu postavili bismo jasna i nedvosmislena pitanja za ozbiljnu raspravu, koja možemo potkrijepiti dokumentima koje godinama prikupljamo, ali čini se da takva pitanja nisu baš poželjna. Postavljamo pitanje gospodine ministre, okuplja li se opet grupacija podobnih braniteljskih udruga koja će u ime svih hrvatskih branitelja, po već iskušanom scenariju, odobriti još jednu štetnu odluku poput one kad je Jadranka Kosor smanjila braniteljske mirovine za 10% ili prodala 7% dionica INA-e iz Fonda branitelja, a što je omogućilo MOL-u da postane većinski vlasnik? Prvu odluku branitelji osjete svaki mjesec na svom računu, a druga je urušila vrijednost fonda odnosno donosi manje dividende što stvara ogromne probleme u financiranju Zaklada u sklopu fonda, najviše ostvarivanju prava naše djece na stipendije. Ekonomsku šteta koju je zbog toga pretrpjela hrvatska država nikad nitko nije izračunao iako je ona ogromna, a najodgovorniji za tu pljačku neslućenih razmjera nikad nisu odgovarali. U slučaju o kojemu se ovaj puta raspravljalo hrvatska država također snosi teške ekonomske posljedice koje još uvijek trpi kao posljedice rata, a mogle su se ublažiti da se Srbiji kao jedan od uvjeta postavila naplata ratne štete. S tih 32 milijarde eura ubuduće bi se  financirala skrb o svim ratnim stradalnicima čime bi se rasteretio državni proračun. Isto tako država ima ogromne troškove za razminiravanje, da ne govorimo o ljudskim žrtvama koje su neprocjenjive, a sve se može izbjeći samo kad bi se od Srbije zatražilo da nam preda karte minskih polja. Opljačkanu kulturno i svako drugo blago također ima neprocjenjivu vrijednost isto kao i hrvatski teritorij uz granicu koji Srbija još uvijek svojata. Osim ekonomskih šteta svakako je jedan od najvažnijih i problem nestalih o kojemu je pojašnjenje ministra Kovača kako će Srbija morati surađivati jednostavno neprihvatljivo.  Sve dok se i posljednja kost hrvatskih žrtava ne pronađe i dostojno ne pokopa Srbija nema prava uopće pregovarati o ulasku u EU. Isto tako neprihvatljivo je pojašnjenje za zakon o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine na području bivše SFRJ nad čijom će provedbom Hrvatska imati monitoring svakih 6 mjeseci i ukoliko se bude provodilo moći će spriječiti Srbiju u daljnjim pregovorima.  Sigurni smo kako čak ni mala djeca ne bi povjerovala u ovu priču, jer čak je i njima jasno da Srbija ovaj zakon neće provoditi dok traju pregovori ali čim u uđe u EU provodit će ga itekako i neće biti načina da ih više u tome spriječimo. Za svakog branitelja kojeg se Srbija sjeti optužiti za bilo kakav izmišljeni zločin na snazi će tada biti europski uhidbeni nalog, a Hrvatska će ga morati predati srbijanskom sudu na isti način na koji je morala izručiti Perkovića u Njemačku.  Kakva nas sudbina očekuje možemo samo nagađati i do smrti živjeti u strahu da ćemo jednom, tko zna zbog čega završiti u beogradskim tamnicama. Hrvatska ne bi trebala niti pomišljati o tome da se Srbiji omoguće pregovori oko ulaska u EU otvaranjem poglavlja 23, sve dok se ne riješe sva otvorena pitanja. To je nam je bila zadnja crta obrane koju smo očito izgubili. Za kraj poručujemo i Vama i hrvatskoj javnosti da nam ne pada na pamet donošenje nikakve deklaracije kakvu je najavio Đuro Glogoški jer to smatramo čistim bacanjem prašine u oči. Jednu Deklaraciju o Domovinskom ratu već imamo i znamo kako se politika odnosi prema njoj.  Dotični istina ima demokratsko pravo donijeti deklaracija koliko ga volja ali u svoje osobo ime ili u ime svoje udruge i udruga koje ga podržavaju. Mi smo već doista umorni od deklaracija, zaključaka, konvencija, šetnji, hodnji ,kampiranja, pjevanja, recitiranja i sličnog folklora kojim se zabavlja branitelje dok se  njihovi stvarni problemi samo gomilaju. S poštovanjem, Dražen Šemovčan, predsjednik UHB RH