UHBDR91: ŠTO JE SPORNO U OBNOVI VODOTORNJA?

ŠTO JE SPORNO U OBNOVI VODOTORNJA? ‘Trebale bi sudjelovati i Srbija i Crna Gora te domaće izdajice, ali oni ne priznaju ni agresiju na RH, a kamoli da misle na ratnu odštetu!’ Vukovarski vodotoranj je za Hrvate, a osobito za njegove branitelje – svetinja. Dovoljno je objaviti fotografiju ovog objekta i svi znaju što on predstavlja. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) uputila je zamolbu Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu hrvatskih branitelja da se vukovarski Vodotoranj najveći i najznačajniji simbol Domovinskoga rata u što kraćem roku obnovi na račun – države, a ne sakupljanjem financijskih sredstava, od pojedinaca pa do tvrtki, općina i županija, pa čak i sportskih utakmica sa Srbima, koji nam se već i javno „smiju“ u svezi ove, inače hvala vrijedne akcije. Na problem financiranja obnove Vodotornja ukazao je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.), Mladen Pavković, čije riječi nadalje prenosimo: “Taj objekt je već odavno trebao biti obnovljen, i u funkciji, a veliko je i nejasno pitanje: što se čekalo do današnjih dana? Naime, u vrijeme kad je na čelu države bio prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman svaka županija se obvezala da će u Gradu junaka, tj. u Vukovaru obnoviti neku ustanovu ili oštećenu ili srušenu povijesnu građevinu. Zadarski čelnici tada su odlučili da oni budu ti koji će obnoviti Vodotoranj i navodno su za tu namjenu odmah uplatili tri milijuna kuna. No, za njegovu obnovu potrebno je prikupiti oko 20 milijuna, za konzervaciju i prenamjenu te će na taj način Vodotoranj, kojeg u vrijeme rata nisu mogli srušiti srpski i ini agresori ni sa stotinama granata, koje su, svakodnevno, kao „kruške“, mjesecima padale po njemu, biti dostupan i posjetiteljima. Vukovarski vodotoranj je za Hrvate, a osobito za njegove branitelje – svetinja. Dovoljno je objaviti fotografiju ovog objekta i svi znaju što on predstavlja. Čak je više i od simbola, on je jedna od najvećih kulturnih i inih znamenitosti. Svaka čast gradonačelniku Vukovara g. Ivanu Penavi što je iz mrtve točke pokrenuo ovu inicijativu, ali i predsjednici Republike gospođi Kolindi Grabar Kitarović, koje se odmah prihvatila i pokroviteljstva nad obnovom, ali to se ne smije prepustiti slučaju pa da ovisi o tome hoće li se ili neće prikupiti dovoljno financijskih sredstava. Kad ste uostalom čuli da su se partizansko-komunistički spomenici podizali ili obnavljali na takav ili sličan način? Za njihove velike i najznačajnije spomenike uvijek je bilo i ima novaca, pa što je onda razlog da ga nema za najveći simbol Domovinskog rata – vukovarski Vodotoranj? I to na 25.-tu obljetnicu od početka stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države! Pored toga, vjerujte, nema države u svijetu koje se ne bi ponosile s ovakvim, nenadmašnim spomenikom, i koje za njegovu obnovu ne bi pronašle prijeko potrebna sredstva. Imali smo mi i još jedan veliki i značajan spomenik poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima – Zid boli, u Zagrebu, ali njega su uspjeli srušiti i zakopati (da, zakopati!) na Mirogoju. No, kako bilo da bilo, „jadna“ li je naša država, ako u proračunu ne pronađe tih „pišljivih“ 20 milijuna, i to za nešto na što je ponosna čitava Hrvatska, kao i na iznimne i nenadmašne hrvatske branitelje ovoga grada. Činjenica je da bi u obnovi Vodotornja trebale sudjelovati i Srbija i Crna Gora te domaće izdajice, ali oni ne priznaju ni agresiju na Republiku Hrvatsku, a još manje razmišljaju o plaćanju ratne odštete. Stoga, čvrsto vjerujemo da je hrvatska Vlada na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem itekako sposobna pronaći sredstva koja nedostaju, tim prije što jedna poslovica kaže: Sve se može kad se hoće!”