Umrla heroina Domovinskoga rata

Umrla heroina Domovinskoga rata: Nije bilo ratnika na osječkom području koji nije čuo za nju i njezina djela Koprivničanci se poglavito sjećaju da je izgradila i jednu obiteljsku kuću, za djecu pokojnog hrvatskog branitelja Niku Lončara. Junakinja Domovinskog rata Mara Bareza umrla je u 66. godini nakon kratke i teške bolesti. U sjećanje na život heroine oglasio se i Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Priopćenje prenosimo u cijelosti: Mnogi će se vjerujemo sjetiti ove iznimno požrtvovne Koprivničanke, koja se, u vrijeme rata, poglavito istaknula kao humanitarna djelatnica. Samo u Osijek 1991. i 1992., ali i kasnije, dopremala je više od dvjesto kamiona humanitarne pomoći, od vojne opreme, lijekova, odjeće pa do prehrambenih potrepština. Uvijek je bila na čelu kolone brojnih vozila, a tadašnji ratni Osijek i te kako joj je bio zahvalan. O tome najbolje može potvrditi i general Branimir Glavaš. Nije bilo ratnika na tom području koji barem nije čuo za nju i njezina djela. Na inicijativu moje malenkosti i po mojem scenariju Hrvatska-radiotelevizija (HRT) snimila je i prikazala i 30-minutni dokumentarni film „Mara Bareza- koprivnička darovateljica“ (redatelj Marijan Hodak). Jednom je rekla i ovo: Bilo je posve prirodno da pomažem onima kojima je bilo najteže, a ja sam dobro znala da su u Slavoniji divni ljudi, jer sam uz taj kraj i godinama bila i poslovno vezana (bila je zaposlena u „Belupu“). U vrijeme kad je hrvatska krvarila to je bila moja dužnost. Od prvih dana sam članica HDZ-a, ali moja stranka uvijek je bila – Hrvatska. Često sam dopremala pomoć i u druge ratom zahvaćene krajeve, a osobito se sjećam suradnje s pok. Verom Stanić, kad smo odlazile pomagati i u Vukovar, gdje se u ono vrijeme malo tko usudio doći. Također je istaknula da joj je od početka agresije bilo jasno da se Hrvatska ne brani u Koprivnici. Često je bila i u životnim opasnostima. Obilazila je i prve crte obrane, jednostavno je ništa nije moglo priječiti da ode tamo gdje su joj mnogi preporučali da ne ide. Koprivničanci se poglavito sjećaju da je izgradila i jednu obiteljsku kuću, za djecu pokojnog hrvatskog branitelja Niku Lončara. Kad smo je pitali, odakle joj tolika energija, odakle joj tako veliko srce za male ljude samo je nerado izustila: Dečki, ja radim samo ono što moram! Međutim, kako bilo da bilo, sada će svoj mir pronaći na koprivničkom groblju, na kojem su, uz ostale, sahranjeni i brojni branitelji s ovoga kraja. Među njima počiva i njezin prijatelj i suborac Zvonko Pandurić-Stric, inače iznimno poznati s čuvenog ratnog plakata „Hrvatska vas zove“. I tako…Jedan po jedan odlaze oni koji su bili među prvima kad je trebalo. Nekima na rastanku jednostavno kažu „hvala“, a mnogima na žalost ni to. No, ime Mare Bareze ostat će upisano zlatnim slovima, tim više što je u hrvatskom Domovinskome ratu bilo relativno malo žena. Jesmo li ih znali i je li ih znamo dovoljno cijeniti?