Umro prvi srpski novinar koji je svjedočio protiv Miloševića

Umro prvi srpski novinar koji je svjedočio protiv Miloševića, podsjećamo na njegov potresni tekst o ratnom Vukovaru Novinar Dejan Anastasijević, urednik BBC-a na srpskom jeziku, preminuo je u srijedu navečer u Beogradu poslije duge i teške bolesti, objavio je na svom Twitteru BBC news na srpskom jeziku, prenosi direktno.hr. Anastasijević je rođen u Beogradu 1962. godine, bio je dugogodišnji novinar beogradskog tjednika Vreme i američkog magazina TIME, te dopisnik Tanjuga iz Bruxellesa, a mjesto urednika u BBC-ju na srpskom jeziku njegov je posljednji novinarski angažman. Izvještavao je s ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i na Kosovu, pa se samim tim “kvalificirao” da ga bivši ministar informiranja Aleksandar Vučić u “vladi narodnog jedinstva” prozove u Skupštini Srbije, uz opasku da se “takvi neće tolerirati”, prenose list Danas i agencija FoNet. U travnju 1999. Dejan je bio prisiljen s obitelji pobjeći u Beč, jer su mu prijetili i život mu je bio u opasnosti. U Beograd se vratio u kolovozu 2002., “na vrijeme da pokriva odlazak Slobodana Miloševića u Tribunal za ratne zločine u Den Haagu (ICTY)”, podsjeća list Danas. U listopadu 2002. Dejan Anastasijević bio je prvi srpski novinar koji je svjedočio protiv Miloševića. U travnju 2007. godine preživio je pokušaj atentata, kada mu je pokraj prozora njegovog stana eksplodirala jedna od dvije postavljene bombe. Anastasijević je tada ocijenio da “u posljednje vrijeme svojim tekstovima nije izravno išao na neku ličnost”, već da je bio meta zbog svojih stajališta i cjelokupnog rada. “Ovo je napad na profesiju i sve ljude koji slično misle”, ocijenio je tada Anastasijević. Njegov je dojam, kako je rekao, bio da policija “nije ovo shvatila kao rutinsku stvar, već je cjelokupnim ponašanjem pokazala da ovo doživljava kao slučaj od najvišeg prioriteta”. Nekoliko godina poslije pokušaja atentata, 2010. godine, za list “Blic” je izjavio da je, nakon njegovih tekstove o ratnim zločinima i činjenice da je bio svjedok pred Tribunalom u Den Haagu, sumnjao da su iza napada na njega stajali Vojislav Šešelj i Jovica Stanišić. I 2018. godine osvrnuo se na taj pokušaj ubojstva: “Bio sam bijesan danima, možda i dulje od toga. A sad nisam bijesan, ali jesam ljut i razočaran u svoju državu zato što za 10 godina i tri vlade koje su prošle, tri vlasti, taj slučaj nije riješen”. I tada je tvrdio kako nema dilemu da je to bio pokušaj ubojstva, a ne zastrašivanje, jer su mu, kako je tvrdio, tako rekli policijski tehničari koji su obavili očevid. “Churchill je svojedobno rekao da je novinarstvo najbolji posao na svijetu, ako ga čovjek napusti na vrijeme. U mom slučaju ja, očigledno, nisam iskoristio tu priliku i, na kraju krajeva, to je jedino što znam da koliko-toliko dobro raditi”, govorio je Anastastijević. “U svim drugim stvarima u kojima sam se okušao, a okušao sam se u mnogim poslovima u mladosti, svuda je ispadala neka katastrofa. Ovo mi nekako ide i sad nemam izbora”, ispričao je prošle godine Anastasijević, koji je kao novinar pokrivao sve konflikte s područja bivše Jugoslavije. Njegovi izvještaji iz 1998. godine o okrutnosti nad etničkim Albancima na Kosovu doveli su ga do kriminalne optužbe Miloševićevog režima za “širenje dezinformacija i pomaganje teroristima”. Anastasijević je bio urednik knjige o srpskoj oporbi “Out of Time” (IWPR, London, 2000), a za analitički i hrabar pristup novinarstvu dobio je više novinarskih nagrada, uključujući nagradu Nezavisnog udruženja novinara Srbije, “Dušan Bogavac” i “Staša Marinković”, te nagradu nizozemskog Oxfama Novib/PEN za zalaganje za ljudska prava i slobodu izražavanja. Ostao je zabilježen i njegov tekst Vukovar 1991: Moj ulazak u grad mrtvih. “Jedna od najružnijih epizoda propagandnog rata, koji se vodio paralelno s onim pravim, je priča o četrdeset vukovarskih beba. Agencija Reuters je objavila, citirajući neimenovane očevice, da je u jednom vukovarskom vrtiću nađeno četrdeset beba koje su ustaše zaklale i zapakirale u plastične vrećice za smeće. Svi mi novnari koji smo se u tom trenutku našli na terenu dali smo se u potragu za bebama. Dva dana smo ih tražili i nismo ih našli, jer nikada nisu postojale – priču je podmetnuo lokalni dopisnik iz Beograda, verojatno po nečijem zadatku, a Reuters je, kad se to ustanovilo, morao povući i ispričati se klijentima. Bilo je, međutim, kasno, jer je priča već bila plasirana u mnoštvo medija, tako da neki i dan-danas vjeruju da su vukovarske bebe postojale”, pisao je 2016. Anastasijević.