UPOZORENJE: Azijski stršljen prijeti Hrvatskoj
Azijski stršljenovi su među najopasnijim otrovnim kukcima. Njihov snažan otrov na ljudskom tkivu stvara rupe nalik na rane od metka.
Slovenski pčelarski savez već je potvrdio njihovo haračenje u tamošnjim košnicama, a hrvatski stručnjaci opravdano strahuju od njihova dolaska u Hrvatsku. Iako još nema službene potvrde, dvoje Istrana iz Medulina i Raklja u nedjelju se pohvalilo da su ubili baš velikog, žutog azijskog stršljena i još nekoliko ljudi iz Sjeverne Hrvatske tvrdi da su ih vidjeli.
U odnosu na europske, ovaj azijski naraste i do šest centimetara, a leti brzinom i do 60 km/h. U jednom danu mogu preletjeti 100-tinjak kilometara. U Francusku su iz Kine stigli s pošiljkom porculana 2004, a do 2009. izgradili su nekoliko tisuća gnijezda u području oko Bordeauxa. Kada se osjete ugroženima, napadaju u velikim skupinama. Njihov ubod neke su žrtve usporedile s užarenim čavlom koji ulazi u tijelo. U potrazi za larvama kojima hrane svoje mladunce mogu desetkovati zajednicu od 30.000 pčela u roku od nekoliko sati. Pčelari tvrde da su opasniji za pčele od europskih. Europske pčele protiv njega nemaju prirodnih obrambenih mehanizama. Prije napada na košnice izvidnik locira pčelinjak i označava ga posebnim feromonom, koji privlači ostale stršljenove.
Budući da su iznimno agresivni, u minuti mogu ubiti i pojesti cijelo gnijezdo pčela, a iza sebe ostavljaju samo pčelinje glave i dijelove tijela. Najčešće se gnijezde pod zemljom i na zgradama, a razjari ih i sam prolazak kraj njihova gnijezda.
Samo nekoliko uboda može dovesti do prestanka rada bubrega
Ako se osjete uznemireni, napadaju u rojevima. Iako stručnjaci kažu da njihovim ubodima podliježu alergičari, azijski stršljenovi u sebi imaju toliko otrova da i samo nekoliko uboda može dovesti do prestanka rada bubrega.
Do reakcije dolazi već za minutu, a može završiti smrću, gubitkom svijesti, padom tlaka i otežanim disanjem. Hrvatski stručnjaci savjetuju izbjegavanje odjeće živih boja i poseban oprez ako se jede u prirodi.
Njihov otrov, baš kao i osinji i pčelinji sadrži citolitički peptid koji oštećuje tkivo. Osim toga sadrži i neurotoksin poznat kao mandaratoksin koji može biti smrtonosan čak i za ljude koji inače nisu alergični na ubod pčela i osa.
Miloš M. (60) iz Malog Poganca kraj Križevaca nedavno je umro od uboda domaćeg stršljena. Nakon uboda je pao u anafilaktički šok i nije mu bilo pomoći.
Glava im je narančasta i široka, žalac dug 6 milimetara
Svake godine u prosjeku ubiju 40-ak ljudi i napadnu na desetke tisuća pčelinjih košnica. Imaju široku narančastu glavu i žalac dug šest milimetara, kojim mogu više puta ubrizgati velike količine moćnog otrova.
Hrvatski entomolog dr. sc. Mladen Šimala kaže da nema velike mogućnosti da azijske vrste ne dospiju u Hrvatsku.
‘Imamo iskustva s raznim vrstama kukaca štetnih za poljoprivredu koji dolaze iz europskih zemalja, ali i iz Azije, Amerike i ostatka svijeta ‘, rekao je dr. sc. Mladen Šimala.
Oni uglavnom dolaze transportom, istaknuo je, pa je moguće da u Hrvatsku stršljeni stignu neaktivno, na nekoj paleti ili u kutiji.
‘Današnji putovi unošenja novih invazinih vrsta, ne samo kukaca i životinja, već i biljaka, su preko transporta. Postoji velika mogućnost da kroz neko vrijeme dobijemo i tog stršljena u Hrvatskoj. U našoj je zemlji nažalost sve više invazivnih vrsta. Ja godišnje otkrijem po jednu ili dvije vaneuropske vrste kukaca. To postaje normalna stvar. Transport s kontinenta na kontinent ide vrlo brzo. Primjerice, jedna lisna buha nedavno je stigla iz Italije u Hrvatsku, vjerojatno na automobilu turista’, objasnio je Šimala.
Ovo mišljenje i potrebu za oprezom dijeli i stručnjak za pčele prof. dr. sc. Dragan Bubalo s agronomskog fakulteta u Zagrebu.
‘Kada egzotični organizmi dolaze u nova područja oni nemaju prirodnih neprijatelja. Oni bi se kod nas mogli jako razmahati, no to ne možemo unaprijed prognozirati. Sličan slučaj imali smo s pčelama ubojicama. Stršljeni mogu pojesti na tisuće pčela dnevno. To je alarmantno. Europski stršljeni imaju svoja gnijezda blizu Maksimira. Mi protiv njih ne možemo puno učiniti. Možemo samo mahati reketima za badminton. Ni one lovke od staklenih boca ne djeluju naročito. Ne treba dizati paniku, ali treba biti na oprezu da ne ispadne – nismo znali’, rekao je Bubalo.
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
