USKRSNA ČESTITKA BISKUPA KOŠIĆA
DRAGI VJERNICI, DRAGA BRAĆO I SESTRE, I ČITATELJI,
Uskrs je! Blagdan koji je početak novog svijeta, početak novog eona, početak života. Slavi se prvi dan prema židovskom tjednom redu dana, u onaj isti dan kada je Bog stvorio svijet, jer taj dan je Krist uskrsnuo da bi tako označio novo stvaranje, početak novog svijeta. Taj dan je ujedno i osmi dan jer označuje puninu svih dana, dovršenje i vječni odmor, mir u Bogu, život u punini. Dan Gospodnji, kod nas zvan „nedjelja“, dan je uskrsnuća Kristova. Zato je svaka nedjelja spomen Uskrsa, mali Uskrs, predokus neba i novog, uskrsnulog života.
„Da Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera vaša“, poručuje sveti Pavao Korinćanima (1 Kor 15,14). Također i svima nama, kršćanima. Uskrsnuće je temelj naše vjere, bez uskrsnuća mi ne bismo bili kršćani, naša nada bila bi bez utemeljenja. Ali Krist jest uskrsnuo i to je razlog ne samo da njega slavimo, nego i da se i mi pouzdano nadamo da je Uskrs i naša budućnost. Ali i sadašnjost.
Svjetlost je pobijedila tamu. Svjetlost je Krist i sjaj koji je obasjao tamu svijeta dolazi iz njegova praznog groba. Ta je svjetlost zasjenila rimske vojnike koji su čuvali zapečaćen Isusov grob, i oni su obnevidjeli. Oni su mislili da je pobijedila smrt, zapravo su se potajice i pitali, zašto čuvaju grob u kojem je položen mrtav Isus. Ali veliki svećenici, židovski poglavari, Poncije Pilat i kralj Herod, željeli su biti sigurni da Isus neće pobjeći, da mrtvog Isusa neće ukrasti njegovi učenici. U svakom slučaju bojali su se. Premda je to izgledalo besmisleno, sada možemo reći da je bilo opravdano da su se oni bojali. Ne jer bi bilo moguće da Isusovo mrtvo tijelo nestane, nego zato jer su oni počinili nepravdu: osudili su i ubili pravednika. I zato su njihove savjesti bile uznemirene. Premda svjetlost Isusova uskrsnuća nije obasjala Pilata, Heroda, Kajfu i Anu, ona je takla vojnike. Ta je svjetlost obasjala i apostole Petra i Ivana kad su došli vidjeti prazan grob, ta je svjetlost obradovala žalosnu dušu Marije Magdalene i žena koje su dohrlile na grob, ta je svjetlost obasjala sve apostole i vjernike od tih dana do dana današnjega koji vjerom prihvaćaju Isusovo uskrsnuće. Od tog se događaja živi.
U svakom ljudskom životu ima posebnih trenutaka i događaja od kojih svaki pojedinac koji ga je doživio živi. Za nekoga je to povjerenje koje mu je poklonila draga osoba, za drugoga je to neki potresni sretni ili nesretni događaj, za svakoga je to – dodir otajstva, tajne i zato se od toga živi.
Od Isusova uskrsnuća živjeli su i žive njegovi učenici. On nas – što je najvažnije – nije više nikada napustio, on, uskrsnuli naš Gospodin, s nama je i vodi nas da bismo i mi s njim pobijedili i prispjeli u Očev dom. Što je to što i mi s njime trebamo pobijediti? To je tama koja vlada ljudskim srcima. Nije to tama zbog nedostatka sunčeve svjetlosti, jer sunce svijetli i kad nas ne obasjava te i kroz oblake i snijeg i kišu priprema zemlju za urod. Nije ta tama ni zbog nestanka električne struje, što nije često, ali nekad se dogodi i tad se osjećamo neobično jer smo naučili da kad okrenemo prekidač, svjetlo obasja mračnu sobu i pokrene računalo i druge električne aparate. Ne!
Tama koja vlada i još uvijek nije protjerana s ovoga svijeta tama je u ljudskim srcima. Kako je to moguće, pitamo se jer smo navikli da danas sve možemo i to brzo riješiti. „Ništa nije dublje od ljudskog srca, tko da ga pronikne“, kaže prorok Jeremija (Jer 17,9). U njemu se rađa dobrota, ali i zloća, u njemu se pokreće svaka i najmanja ljubav, ali u njemu niče i mržnja, iz srca čovječjega – kako sam Gospodin reče – izviru sve nečistoće, jer „ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.“ (Mk 7,15.21-23) – kaže Gospodin.
Sveti Augustin je lijepo izrekao što se dogodilo Kristovim uskrsnućem: Krist je „učinio divnu zamjenu prihvativši našu narav: naše je bilo ono po čemu je on umro, a njegovo je ono po čemu ćemo mi živjeti… Tako je besmrtni mogao umrijeti, tako je htio dati život smrtnicima. Poslije će učiniti svojim dionicima one među kojima je postao kao jedan od njih. Ta mi u sebi nemamo razloga da živimo, a on nije imao u sebi razloga da umre.“
On, koji je besmrtni, on koji je život, on koji je duhovan, postao je čovjekom da bi smrt u našem smrtnom tijelu iskusio te je, kako lijepo veli jedan stari pisac, „smrću smrt usmrtio da nama smrtnicima daruje besmrtnost.“
Pobjeda je to života, pobjeda milosti, pobjeda svetosti, pobjeda radosti, ljubavi i mira! Pobjeda Božja u kojoj i mi ljudi sudjelujemo ako smo dopustili da nas on pobožanstveni…
Molimo uskrsnuloga Gospodina da i nas povede putem uskrsnuća! I to ne samo na kraju našega života i na kraju povijesti čovječanstva, kada će Bog biti „sve u svemu“, nego da predokus vječnosti možemo živjeti i na zemlji. Naš je hrvatski narod već više od 13 stoljeća, otkako je u 7.st. primio kršćanstvo, ostao vjeran svome krsnom savezu, naši su stari vjerovali u uskrsnuće i zato su se borili za „krst časni i slobodu zlatnu“, prolijevajući svoju krv za slobodu i za očuvanje svog kršćanskog identiteta. Bogu hvala opstali smo i danas imamo svoju Domovinu koja je slobodna od vanjskih osvajača, ali još nije slobodna od vlastitih tama i zabluda u kojima luta. Jedno od takvih pitanja je i zlo suvremenog totalitarizma koji nam se nudi, a koji kako naše vodstvo tako i naš narod objeručke prihvaća, a nalazi se na polju odgoja i obrazovanja, na području zakona i pravnog poretka, u što sve više dopuštamo da ulaze moderne zablude i čak perverzije. Naša Domovina neće biti slobodna niti izvana, od vanjskih neprijatelja, ako mi kao ljudi i kršćani ne budemo slobodni u sebi od zala, grijeha, nepravdi, nametnutih pogrešnih ideologija, od nove idololatrije koja kao epidemija zahvaća sve više naroda i država. Mi možemo i moramo tome reći: Ne! Da bismo to bili spremni, potrebno je da dopustimo Kristu uskrsnulome da on vlada našim srcima, da on svojom pobjedom i nas povede u borbu protiv zla i smrti, te s njime nadvladamo i postignemo pobjedu života, istine, ljubavi i mira.
Stoga neka je u našim dušama svjetlost Uskrsa, radost vazmenih blagdana i život vječni da „hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).
Christus resurrexit, resurrexit vere! Alleluia!
Krist je uskrsnuo, uistinu je uskrsnuo! Aleluja!
Svima neka je sretan Uskrs! T
