Uskrsna poruka kardinala Bozanića: Božja blizina najpotrebnija nam je u Hrvatskoj

Zagrebački nadbiskup i metroplit kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj poruci vjernicima u domovini i izvan nje istaknuo je kako je Kristovo uskrsnuće dar najveće Božje blizine jer u vjeri u Krista spasitelja nitko nije daleko, te poručio kako nam je u Hrvatskoj najpotrebnija Božja blizina. "Veliki tjedan i Sveto trodnevlje zorno pokazuju da je povijest Božjega spasenja povijest blizine Boga i čovjeka, povijest Božjega dara slobode u kojemu čovjek čezne za Bogom, ali istodobno i povijest Božjega milosrđa, toga dara po kojem Bog traži i susreće čovjeka koji se udaljava od Boga gubeći sebe sama. Iznad svega to je povijest Ljubavi koja čovjeka vraća u dom radosti i ispunjenja temeljnih ljudskih čežnja", stoji u uskrsnoj poruci kardinala Bozanića koju je u srijedu medijima proslijedio Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Biti bliz Bogu je dar i trajno prepoznavanje Božje volje "Biti bliz Bogu s jedne je strane dar, a s druge trajno prepoznavanje Božje volje, oblikovanje misli, riječi i djela u skladu s tom voljom. Cijeli smo život pozvani biti blizu Bogu, u kušnjama se oduprijeti udaljavanju od njega, a kada to grijehom učinimo, i tada znati da nas Bog ne ostavlja", poručio je zagrebački nadbiskup. Podsjetio je kako Sveto pismo na puno mjesta izrijekom naviješta Božju blizinu i odražava odnos vjernika prema Bogu, ali i objasnio kako ta blizina nije takva da bi ju se moglo poistovjetiti s blizinom čovjeka jer je Bog uvijek različit i nije svodiv na ljudske kategorije. "Darovavši čovjeku slobodu, usadio je u njega i čežnju za Božjom blizinom. Najveća tragedija čovjeka je odvajanje od Boga", poručio je kardinal dodavši kako je to važno naglasiti jer u vjerničkom životu, osim straha da je čovjek daleko od Boga, može postojati i lakomislenost i kušnja Božje blizine. "Ne zaboravimo da je cijeli navještaj spasenja zapravo poziv na obraćenje i približavanje Bogu, štoviše, ta blizina nije samo pitanje čovjekova odnosa s Bogom, nego i odnosa s drugim čovjekom, koga se u cijeloj Bibliji - od Deset zapovijedi, preko Isusova Govora na gori do prispodoba o milosrđu, posebice o milosrdnom Samarijancu naziva bližnji", stoji u poruci zagrebačkoga nadbiskupa. U Isusu se Bog utjelovio, došao na svijet kao Emanuel - Bog s nama U Isusu se Bog utjelovio i došao na svijet kao Emanuel - Bog s nama, a to je najsnažnije očitovanje Božje uronjenosti u ljudsku sudbinu, u čovjekove radosti i nade, boli i trpljenja, istaknuo je kardinal i dodao kako nisu rijetki trenutci koji razdiru čovjekovo tijelo i dušu i u kojima se čini da je Bog odsutan i ravnodušan, ali nam Kristov križ govori da je Bog prisutan i u patnji, osobito u njoj, povezujući otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja. "Isus je od samoga početka svoga dolaska na svijet dijelio krhkost života sa svakim čovjekom. Ipak, na osobit način blizinu u trpljenju ostvaruje u danima svoje muke i smrti, svoga Vazma. To trpljenje dolazi iz nepravde koju nanose ljudi opsjednuti vladanjem i nadziranjem slobode pojedinaca i svega naroda. Takvi se obično predstavljaju kao bliski ljudima, a zapravo žele zagospodariti njima i njihovim savjestima, služeći se ponekad i religijskim rječnikom, da bi postigli ciljeve koji su daleko od Božjega nauma", poručio je zagrebački nadbiskup. "Biti blizu ili daleko u prvi plan dolazi osobito u trenutcima Isusova puta prema Kalvariji. Osjetio je samoću. Bio je napušten od prijatelja koje je pozvao da mu budu najbliži, koji su mu obećali potpunu vjernost, a od kojih se jedan čak stavio u službu zlodjela Isusova uhićenja i uklanjanja njegove prisutnosti i blizine. I sve što je s njima dijelio odjednom kao da se izgubilo u neistini i praznini. Tako Isus, osim tjelesne boli, trpi duhovnu bol ostavljenosti", istaknuo je Bozanić. Isusu koji je dodirnuo srca ljudi, jačao sigurnost, otkrivao nove obzore, okupljao i tješio, oživio Božje obećanje, na Kalvariji se predbacuje njegov neuspjeh, u kojemu žrtva nema opravdanja, nego se pretvara u poniženje, živi iskustvo tolikih ljudi koji se osjećaju pobijeđenima i za koje se gasi smisao, napisao je kardinal i dodao "u slabosti i izranjenosti ljudskoga tijela kao da se ne vidi Boga. Djeluje dalek i nemoćan, ne odgovara ni na Isusov vapaj - Zašto si me ostavio - i otvorio se ponor Božje šutnje i Očeve udaljenosti koju može premostiti samo vjera". Kristov križ stvarni je odgovor na Božju šutnju Kardinal je ocijenio kako pred takvim stanjem Božje šutnje i daljine ljudi obično daju dvije vrste odgovora - prvi je odgovor bijeg, skrivanje od susreta i suočavanja s ljudskom boli, a takvim našim postupkom zlo neokrznuto nastavlja djelovati i razarati prijateljstva, obitelji, društvo. Druga vrsta odgovora je napad i dolazi u trenutku kada se suočavanje ne može izbjeći i pred nekim tko nam nanosi zlo u kušnji smo uzvratiti jednakom mjerom. Ali upozorio je kardinal, zlo se tako ne suzbija, nego umnaža, jer se ukorjenjuje u nama i pretvara nas u nasilnike, razdire nas i udaljuje nas od nas samih, a gotovo svakoga dana susrećemo postupanja, govorenja, spletkarenja, zbog kojih se lako izgubi strpljenje i upada u zamku tvrdoće srca. Zato je, ustvrdio je, stvarni odgovor Kristov križ, njegovo darivanje, njegov ulazak u središte zla, njegovo trpljenje koje ne previđa zlo, njegova šutnja koja govori i postaje bliza svakomu čovjeku. "Na križu Isusova uključenost nije nasilna, ne obescjenjuje ni najslabije, niti ikoga zanemaruje. To je blizina koja vidi one što ga predaju i osuđuju, izruguju i proklinju.To je blizina koja vidi svoju Majku i učenike, vidi izvršitelje i zapovjednike, učene glavare i sućutne žene. Uzvišenost je u tome što je Isus svakomu blizu", napisao je kardinal. "A sve što je ostalo neodgovoreno i nejasno u muci, dobiva odgovor u uskrsnuću. Njega je moguće vidjeti u snazi vjere i pouzdanja koje je preživjelo susret s trpljenjem. Čovjek koji u trpljenju moli Božju blizinu, pronalazi je u punom sjaju u milosti uskrsnuća", poručio je zagrebački nadbiskup. Istaknuo je kako se najdjelotvorniji način suočavanja sa zlom, počevši od manjih ili većih nepravda, kakvih su puni naši odnosi svakoga dana, očituje u našoj spremnosti da to suočavanje usvojimo. Tako da to trpljenje postaje i naše trpljenje, pa i onda kada nas se izravno ne tiče, a da pritom ne izgubimo ni volju niti vjeru da Gospodin vodi našu povijest i da ispunja svoj plan kako nam svjedoči blaženi Alojzije Stepinac. Božja blizina najpotrebnija nam je u Hrvatskoj "Ta Božja blizina, braćo i sestre, najpotrebnija nam je u Hrvatskoj. U njoj se, snagom proročkoga poslanja Crkve, usuđujem govoriti o nadi za hrvatski narod upravo u trenutcima kada se čini da smo slabi, da smo u mnogočemu stavljeni pred snagu koja ne računa s Bogom i bahato izruguje važnost Kristove blizine. U rječniku politike, gospodarstva, tehnologije nalaze se riječi o tome da je nešto neizbježno, nužno, jedino moguće, da nema alternative. Kao da nema prostora za preobraženi svijet u kojemu živi iskrenost, poštenje, ljubav", istaknuo je kardinal Bozanić. "Draga braćo i sestre, dok vam ovo pišem, u sebi već razmatram riječi koje su naši mladi izabrali za slogan Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati sljedeće godine u Zagrebu. Slogan ponavlja Marijine riječi - Što god vam rekne, učinite - a Marija je Majka Božje blizine. Ona nas uči kako se radovati, kako trpjeti, kako darivati Božju blizinu u današnjoj kulturi udaljavanja i isključivanja", poručio je. Zazvao je nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca na sve vjernike i na obitelji u kojima je potrebna blizina roditelja djeci i djece roditeljima, na hrvatsko društvo u kojemu je potrebna Božja blizina istine o čovjeku i naša blizina koja dijeli boli i nosi svjetlo nade, na područja kulture, gospodarstva i politike koja trpe pod udarcima udaljavanja i sukoba. "U vjeri u Krista Spasitelja nitko nije daleko. Zato vama u domovini i vama izvan nje bili u Gospodinu blagoslovljeni vazmeni blagdani. Sretan Uskrs!", stoji u uskrsnoj poruci zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koju je napisao na Cvjetnicu, 14. travnja.