Ustanak desnice u crvenoj Rijeci, mjestu gdje će SDP-u puknuti kičma

Riječki branitelji predvođeni Milom Biondićem, Kolinda Grabar-Kitarović, navijačka skupina Armada, pravaši, intelektualci - sve su to snage desetljećima uspavane desnice koju je probudio i ujedinio Oliver Frljić 'Mi ćemo se svi dalje povezivati. Ako treba, narodski rečeno, i s crnim vragom, samo da bismo pomogli da se u Rijeci skine komunizam''. Izjava je to šefa riječkih branitelja i bivšeg predsjednika riječkog HDZ-a Mile Biondića u novom Globusu. Povod za priču o ustanku desnice u crvenoj Rijeci je Marš odgovorne slobode, organiziran proteklog tjedna u Rijeci. Riječ je o maršu protiv autokratskog upravljanja gradom i totalitarizma koji je na čelo riječkog HNK Ivana pl. Zajca doveo redatelja Olivera Frljića, a u gospodarstvo grada principe stranačke trgovine zbog kojih Rijeka, kako kaže Biondić, stagnira i doživljava demografski egzodus. Frljić je tako u Rijeci uspio probuditi desetljećima zaspalu desnu opciju, pronašavši motive za okupljanje baš nekako istovremeno kad su se po riječkoj pozornici počeli prešetavati glumci u oslikanim gaćama. No, nije sve Frljićeva zasluga. Nešto je i Kolindina. Terenski posao za potrebe njene kampanje odradio je HDZ u Primorsko-goranskoj županiji, u bsuradnji s braniteljskim udrugama, a posljednjih mjeseci probudila se i utihla riječka Armada, pridruživši se za obljetnicu Oluje prvom prosvjedu koji je Biondić organizirao, piše Globus. Pojednostavljeno, plan je Domoljubne koalicije baš Rijeku odrediti kao mjesto gdje će Kukuriku koaliciji puknuti kičma. Mjesto gdje će inače slab HDZ na nadolazećim izborima pokušati ostvariti dosad najbolji izborni rezultat. Na ruku im ide to što je riječki SDP oslabljen činjenicom da ga je ponizio stranački predsjednik i premijer Zoran Milanović. Prvo je bio smijenio Zlatka Komadinu s mjesta ministra prometa samo šest mjeseci otkako je ovaj zasjeo u fotelju u zagrebačkoj Kockici, a brzo nakon toga sličnu sudbinu doživio je i Željko Jovanović: Milanović mu se zahvalio za sav trud koji je uložio u sektor obrazovanja. Stvar je kulminirala s bivšim ministrom financija Slavkom Linićem koji je od najvažnijeg čovjeka SDP-a dogurao do Milanovićeva najljućeg frenemija, ostao bez mjesta ministra, postao predmetom USKOK-ove istrage, a brzo potom je i izbačen iz stranke kojoj je desetljećima prije ambiciozno udarao temelje. Da su se riječke konzervativne struje konsolidirale, pokazali su već rezultati za mjesne odbore: na njima je HDZ prvi put otkako je Hrvatska proglasila samostalnost osvojio jedan mandat više od socijaldemokrata i dobio vlast u 14 mjesnih odbora, utrostručivši rezultat iz 2010. godine. ''U posljednjih deset godina udvostručili smo rezultate na ovom području, što SDP može zahvaliti činjenici da je Rijeku u 25 godina otkako ovdje vladaju, unazadio i odveo u gospodarsku stagnaciju'', rekao je za Globus predsjednik županijske organizacije HDZ-a Oleg Butković. Što o stanju u Rijeci kažu pravaši HDZ-ov koalicijski partner HSP dr. Ante Starčević mobilizirao se kako bi riječkim dragovoljcima okupljenima oko Udruge Mile Biondića pomogli u organizaciji prvog i drugog marša solidarnosti, a zapravo marša protiv nesposobne i klijentelističke SDP-ove fronte. ''Dali smo podršku maršu jer trenutačni nazovi intendant riječkog HNK Oliver Frljić koristi kazalište kako bi u njemu promovirao četništvo. HNK je postao uporište anti-Hrvata koji iznimno programirano, pametno i prepredeno rade protiv Riječana, a što su i sami građani polako stali prepoznavati. Frljić, Jovanović, Radin... sve je to elita Srpskog narodnog vijeća koja promovira mržnju, a vlastite građane na dan oblježavanja Oluje proziva fašistima'', smatra predsjednik riječke podružnice HSP-a Klaudio Bistrović. Prosječnim Riječanima je, dodaje, dokipio život u gradu koji je jednostranačje, od nekad najrazvijenije hrvatske sredine, učinilo slijepim crijevom koje zabilaze i ulagači i građani. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, Rijeka je u deset godina doista izgubila 15 tisuća stanovnika, a prema analizama Bloomberg Philantropiesa, postala je grad s najvećim odljevom stanovništva na području Europe (sa 144, završila je na 128 tisuća stanovnika). Riječane najviše žulja sramota od gradskog autobusnog kolodvora čiju im modernizaciju gradonačelnik Vojko Obersnel obećava već godinama i čijim projektom maše isključivo kad je potrebno prikupiti glasove. Nekoć industrijski grad u kojemu je danas zamrlo gospodarstvo, tvrde Globusovi sugovornici, pod komunističkom vladavinom uspio je nazadovati do jednog od najzapuštenijih obalnih gradova, iako je Rijeka povijesno uvijek bila među dinamičnijim, razvijenijim sredinama. Nije tu zapravo niti stvar ideologije jer je ideologija u Rijeci uvijek bila pokriće za nesposobne vlasti. Riječanin, filozof i profesor na Sveučilištu u Mariboru Nenad Miščević, za Globus pojašnjava kako je za organiziranje neke desne, nacionalne opcije, u Rijeci oduvijek nedostajalo nekoliko ključnih elemenata. Riječ je o gradu u kojem nije bilo rata, a iako je dobar dio Riječana išao braniti druge hrvatske krajeve, ovdje nikad nisu prolazile klasične hrvatsko-srpske priče. Osim toga, ovdje čak i crkva poseže za drukčijom, umjerenom retorikom. Dodajmo i kako riječkom SDP-u, smatraju njegovi oponenti, na ruku ne ide ni činjenica da će nositelj liste koalicije Uspješna Hrvatska u osmoj izbornoj jedinici biti Ivo Josipović, koji je ocijenio da mu je to pametno s obzirom na to da je u primorsko-goranskoj županiji i Istri na predsjedničkim izborima bio osvojio približno 150 tisuća glasova. Ljevici će nešto uzeti i Slavko Linić, a desnica živi u nadi da s pojavom Kolinde Grabar -Kitarović može računati na umjerenije riječke glasove. Predsjednica je ovdje osvojila 23 tisuće glasova, što je šest tisuća više od onoga koliko je bilo potrebno Vojku Obersnelu da osvoji još jedan mandat.