Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu Mirka Norca

Ustavni sud usvojio je ustavnu tužbu Mirka Norca u vezi sa sporom u kojem je presuđeno da u povodu regresnog zahtjeva Republike Hrvatske mora platiti 156.030 kuna odštete isplaćene potomcima žrtava pogubljenih na “Lipovoj glavici” kod Perušića 18. ožujka 1991. godine. 

Kako Norac nije prihvatio ponuđeno mu mirno rješenje spora, tužen je te je pozvan da u roku od 30 dana podnese odgovor na tužbu. Sudu se vratila povratnica prema kojoj je Norcu tužba dostavljena 27. kolovoza 2018. i u danom roku do 26. rujna odgovor nije poslan na sud. Stoga je donesena tzv. presuda zbog ogluhe, te je uz sporni iznos Norac osuđen i na plaćanje troška od 2500 kuna.

Međutim, Norac je prigovorio da tužbu nije primio i da nije on potpisao preuzimanje tužbe pa je predložio tzv. povrat u prijašnje stanje i u istom podnesku podnio je žalbu na prvostupanjsku presudu. Norčevi odvjetnici Vinko i Ivan Adžić tvrdili su da usporedbom njegova stvarnog, a inače karakterističnog potpisa, sa spornim na dostavnici proizlazi da to nisu potpisi iste osobe. Uz sporni potpis u zagradi se nalazila i nečitka napomena. Zaključak ustavne tužbe je da je Norcu onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je prvostupanjski sud donio presudu zbog ogluhe, iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti jer on nije ni znao za tužbu RH. Pozvao je sud da ga sasluša na tu okolnost pa ako treba i grafološki vještači sporni potpis. Međutim, pozivajući se na zakon, sud nije dopustio povrat u prijašnje stanje jer mu je tužba “uredno uručena”. 

Ustavni sud je utvrdio da je drugostupanjski sud, Županijski sud u Zadru, trebao Norcu odgovoriti na prigovor da je došlo do bitne povrede njegovih postupovnih prava. Iz puke tvrdnje da je dostava bila uredna, ne može se zaključiti da je Norac stvarno imao mogućnost dokazivati da mu tužba nije uručena, pri čemu su ustavni suci uzeli u obzir da je uz potpis primatelja nečitka napomena, pa njegova tvrdnja da tužbu nije primio nije u potpunosti nerealna i zanemariva.

“Obrazloženja sudskih odluka iznimno su važna jer je nedostatak relevantnih i dostatnih razloga za ocjene kakve su odlukom dane prvi i najvažniji znak koji upućuje na arbitrarno sudsko odlučivanje”, ističe Ustavni sud. Iako to ne znači da sud mora detaljno odgovoriti na svaki prigovor, obrazloženje mora dovesti do uvjerenja da je sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se ne može smatrati da se Norac nedvojbeno odrekao prava na sudjelovanje u postupku.

Tri suca su izdvojili svoje mišljenje, te se Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanec ne slažu se s odlukom većine. Po njima ne može se odlučivati o jednom pravnom lijeku zbog prigovora iz drugog pravnog lijeka, a i za njih usporedbom nema razlike između nedvojbenog i “spornog” potpisa Mirka Norca.