Uz ovakvu politiku, treba li nam (vanjski) neprijatelj?

Kaže jedna poslovica - Ako daš čovjeku ribu, najeo si ga za jedan dan, ako ga naučiš kako se riba lovi, najeo si ga za cijeli život! Nema to veze s Isusom koji je sonderom navukao svoje buduće sljedbenike da misle kako je čudotvorac (kao kad je na brdu pričao na mobitel), iako se mnogi postavljaju u njegovu ulogu jednokratnih čudotvoraca. Tako su mnoge predizborne tirade prepune obećanja o otvaranju škola, vrtića i drugih objekata sukladno ovlastima, uglavnom kroz balansiranje stalnih stavki proračuna. Jesu li škole i vrtići cilj ili logičan slijed razvojne politike? Dakle, sukladno trendovima, škole se prazne, gradovi se prazne pa je upitno, načelno, što je važnije. Radno mjesto dostojno čovjeka ili vrtić, što ne znači da ga ne treba napraviti ako je potreban, slijedom rečenog. Nije li temelj demografskog oporavka sigurno radno mjesto? Ono koje je društvu potrebno kao korijen stabla, kao lišće, da bi na kraju dalo plod? Na sasušenom stablu može uspijevati samo lista želja, primjerenija Božiću i raznobojnim kuglicama nego društvu koje teži oporavku. Moralnom, društvenom, gospodarskom i intelektualnom. Jesmo li na rubu izumiranja, jesmo li dosegli točku s koje više nema povratka? Što vrijedi reći da sam o ovome govorio i prije 10 godina, i prije 15 godina, i prije 20 godina!? Hrvatska postaje utočište bogatih Engleza i Amera u kojoj je uspjeh biti vozač, čistač bazena, konobar i kuhar, bez uvrede tim zanimanjima, no je li to cilj kojem Hrvatska teži? Denacionalizacija hrvatskog tkiva i rasprodaja njenih resursa?! No, kad mediokriteti, poslušnici i uguzi slijede politiku EU-e, kad važi pravilo reciprociteta, kad se Hrvatska namjerno drži siromašnom da bi radno sposobno stanovništvo izbjeglo, kad se vlasništva rasprodaju, kad Hrvatska izvozi jedino već stručnu radnu snagu za koju budući poslodavac nije potrošio ni lipe, koja je to razvojna politika? Što znači stan čovjeku koji nema što jesti? Prodat će ga ispod cijene jer mora živjeti. Iščupat će vjekovno korijenje jer tlo više nije pogodno za rast! Potom će tu država napraviti objekt u kojeg će se useliti netko tko do prije par mjeseci nije ni čuo za Hrvatsku! A trebala bi otvoriti pogon u kojem će zaposliti svoj narod. No umjesto toga, Država je pogasila sve proizvodne pogone tijekom rata, porušila ih, rasprodala, zamračila i ekonomski uništila, kao što su nekada "saveznički" avioni rušili sve hrvatsko! I nitko za to nije odgovarao! Jer je Downing street tako odlučio a proveo CK KPH! U čemu je razlika? Uz ovakvu politiku, treba li nam (vanjski) neprijatelj? Ili on trajno čuči među nama dobro prikriven i sustavno grize i ono malo sira i žita što je preostalo, dok Hrvati stoje u redu za kupnju karte u jednom smjeru? Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti