UZALUDNI VAPAJI BISKUPA KOMARICE

„Svi šutimo, svi to znamo, 25 godina to traje, Zagreb to zna, zna Brisel, zna Washington…, zna Sarajevo koje ne mari za nas…Kome mi pripadamo? …32 župe su ostale u entitetu Republika Srpska, samo četiri tisuće vjernika je ostalo,  75 župa na području RS ima jedva 8 tisuća katolika. Nestali smo pred očima političara i javnosti. Pitam, je li to normalno? Od prijeratnog broja od 220 tisuća, 92 posto Hrvata je protjerano s prostora RS-a. Danas nema ni 5 posto od broja iz 92. godine.“ (Vidi: http://www.hazud.hr/biskup-komarica-jos-nisam-ubijen-jesu-moji-vjernici-govorio-dodiku-pa-li-vam-bog-uzeo-pamet/; istaknuo: Z.P.) Na pitanje novinara vezano za broj katoličkih vjernika na području Banja Luke, biskup kaže: „Nezgodno je prebrojavati ljude, kao što zna hrvatska javnost, banjalučka biskupija je od svih biskupija u cijeloj Europi najviše nastradala, to čak znaju i u Koreji. Pjongjang je naša pobratimska biskupija, tamo su ubijeni biskupi i svećenici. Ja još nisam ubijen, ali jesu moji svećenici, moji vjernici su ubijeni i protjerani…“ (Vidi: isto) Riječi su ovo biskupa banjalučkog mons dr Franje Komarice, vrijednog, časnog, hrabrog i čestitog čovjeka, kršćanina i sluge Božjega koji je svoj život posvetio vjeri, Bogu i svome katoličkom puku. Izrečene su prije tri mjeseca u studiju HTV-a, u emisiji „Dobro jutro“. I što se promijenilo u ova 3 mjeseca, od kad je prečasni biskup našoj javnosti uputio te dramatične poruke? Jesmo li čuli ikakvu reakciju od strane naših vodećih državnika ili političara? Može li ih išta pomaknuti iz njihovog svijeta u kojemu vode brigu samo o sebi, svojim karijerama i foteljama? I moramo li i sami biti nalik njima i slijediti ih? Nije li zločin nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini u nebo vapijući grijeh i koliko od tog grijeha pada na Hrvatsku koja malo čini da bi se ova nesreća ublažila i da svijet konačno shvati što se događa s našim narodom na njegovim domicilnim područjima u ovoj zemlji? Kako možemo ostati slijepi i gluhi na sve što se zbiva s ostacima ostataka našeg puka u susjednoj BiH, posebice u „republici srpskoj“? „Zabavljamo“ se već mjesecima prepiskom Todorića i Vlade. Na HTV-u čitaju blogove Gazde – mafijaša kao da je riječ o nacionalnom junaku a ne o najobičnijoj lopini koja je utekla, a morala je odavno biti iza rešetaka. Ovu „aferu“ već je preklopila druga, koju su „lucidno“ nazvali Hotmail i sve kreće ispočetka...Prije toga imali smo „aferu plagijat“, „aferu Hasanbegović“, „aferu Crnoja“, „aferu INA“, „aferu Karamarko“, „aferu Agrokor“, „aferu Index“, „aferu Fimi medija“, „aferu Bandić“, „aferu Mamić“...tko će ih se svih sjetiti!? Poput nekog opskurnog tragikomičnog cirkusa se gotovo na dnevnoj razini stvaraju i kroz medije valjaju „afere“ koje ovom narodu trebaju skrenuti pažnju s njegovih vitalnih životnih problema!? Pogledajte samo naše „desne“ portale! I oni prate opći trend. Šešelj, Vučić, Vulin, Todorić, Dalićka, Plenković ne silaze s naslovnica! Pobogu, kakav smo mi to narod kad nas se ovako može vući za nos i manipulirati s našim mišljenjem i stavovima? Postajemo li čopor idiota s ispranim mozgovima? Pretvaramo li se u slijepo i poslušno krdo kojim upravljaju mediji po svojoj volji, u ime i za račun onih kojima je do ove zemlje i naroda stalo koliko do lanjskog snijega? I kakve su šanse da se u toj kakofoniji bedastoća i stupidnih naklapanja bez kraja i konca čuje glas razuma, vapaj jednoga biskupa koji čini jedino što može: opominje, podsjeća, poziva na savjest...moli i preklinje? Nema toga što monsinjor Komarica u zadnjih 25 godina nije poduzeo kako bi u svijet iznio istinu i upozorio na ono što se događa, na kataklizmu i Križni put svoga i našeg naroda. I nema komu se u srpskom entitetu i BiH nije obraćao, nebrojeno puta! Oni ga „ne čuju“. A čujemo li ga mi u Hrvatskoj? Čini se, ne! Glas je to vapijućeg u pustinji, nažalost, jer naša su se srca odavno skamenila, a glave su nam napunili idiotarijama - oni koji bi nas popili u čaši vode da mogu. Demografski izumiremo, naši Hrvati iz BiH desetkovani su... A mi se bavimo besprizornim likovima i glupostima. Nasjedamo na jeftinu, petparačku propagandu, kao da grama mozga u glavama nemamo. Kad nas ne bude, neće nam više trebati ni EU, ni BDP, ni strateški projekti i dugoročna strategija gospodarstva. A neće nam trebati ni Vlada, ministri, predsjednik, Sabor. Mnogi već trljaju ruke i likuju nad time. A mi se u međuvremenu „zabavljamo“! Znamo li da bez opstojnosti našeg puka u susjednoj Bosni i Hercegovini ni Hrvatska nema budućnosti? Koliko nam je uopće stalo do vlastite sudbine i jesmo li svjesni vremena u kojem živimo? Ima li u nama toliko ljudske i kršćanske savjesti, snage i mudrosti, da se othrvemo ovim atacima i u ime zdravog razuma povedemo računa o sebi i svojim vitalnim, životnim interesima? Dok još ima vremena.   Zlatko Pinter   PRISJETIMO SE: BISKUP KOMARICA: „Ja još nisam ubijen, ali jesu moji vjernici, ja sam govorio i Dodiku; pa je li vam BOG UZEO PAMET…“! OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 26/02/2018 | 1 RESPONSE Gost emisije Dobro jutro, na HTV-u bio je banjalučki biskup Franjo Komarica, koji je govorio o teškom položaju povratnika u entitet Republika Srpska. „Slobodna Bosna“ donosi najzanimljivije dijelove razgovora… Ja još nisam ubijen, ali jesu moji svećenici, moji vjernici su ubijeni i protjerani… Svi šutimo, svi to znamo, 25 godina to traje, Zagreb to zna, zna Brisel, zna Washington…, zna Sarajevo, koji ne mari za nas…Kome mi pripadamo? …32 župe su ostale u entitetu Republika Srpska, samo četiri tisuće vjernika je ostalo,  75 župa na području RS ima jedva 8 tisuća katolika. Nestali smo pred očima političara i javnosti. Pitam, je li to normalno? Od prijeratnog broja od 220 tisuća, 92 posto Hrvata je protjerano s prostora RS-a. Danas nema ni 5 posto od broja iz 92. godine“. Na novinarsko pitanje koliko Hrvata živi u Banjoj Luci Komarica je odgovorio: „Nezgodno je prebrojavati ljude, kao što zna hrvatska javnost, banjalučka biskupija je od svih biskupija u cijeloj Europi najviše nastradala, to čak znaju i u Koreji. Pjongjang je naša pobratimska biskupija, tamo su ubijeni biskupi i svećenici. Ja još nisam ubijen, ali jesu moji svećenici, moji vjernici su ubijeni i protjerani… Svi šutimo, svi to znamo, 25 godina to traje, Zagreb to zna, zna Brisel, zna Washington…, zna Sarajevo, koji ne mari za nas…Kome mi pripadamo? …32 župe su ostale u entitetu Republika Srpska, samo četiri tisuće vjernika je ostalo,  75 župa na području RS ima jedva 8 tisuća katolika. Nestali smo pred očima političara i javnosti. Pitam, je li to normalno? Od prijeratnog broja od 220 tisuća, 92 posto Hrvata je protjerano s prostora RS-a. Danas nema ni 5 posto od broja iz 92. godine“. Na pitanje novinarke kako danas žive Hrvati u Republici Srpskoj, biskup Komarica je odgovorio: „Pa, to je zapravo starački dom. Stariji ljudi. Oni imaju svoj ponos, nadu, ali na žalost nemaju podršku svojih političkih predstavnika, pa su sve oči uprte u  svećenika, u biskupa… Ali, ne možemo izgraditi put, dovesti struju. Mi smo izgradili 2.400 kuća, nije to država izgradila, nego sam ja kupio po bijelome svijetu, skupa s direktorom Caritasa, i ne samo Hrvatima, nego i našim susjedima muslimanima… Meni kažu stranci: „Biskupe ne želimo pravnu državu, nego kontrolirani kaos…“! Ja sam morao reći u Briselu, stidim se vas, moje generacije, europskih političara, šta radite s nama… Zašto nas gazite? Gradonačelnik Banje Luke kojega je postavio međunarodni čovjek, je došao meni i kazao, „Ja znam da je gradonačelnik ratni zločinac, ali bolje itko, nego nitko“. On otvoreno kaže:  „dok sam ja gradonačelnik neće biti diskusije o povratku Hrvata u Banju Luku.“ Svi ovi koji su protjerani, oni su zapravo živi mrtvaci. Čovjeka možeš ubiti na dva načina, da ga likvidiraš fizički, i kad mu oduzmeš pravo na osobnu iskaznicu, identitet…, to je strašno, to je nedopustivo…“ Ja sam molio tamo predsjednike, i Dodika i ostale, Bog s vama, pa je li vam Bog oduzeo pamet, pa najbogatiji dio Bosne i Hercegovine vam je prazan, Posavina vam je prazna, banjalučka regija vam je prazna… Mi smo dio Europe, mi možemo zajedno, i hoćemo zajedno“, zaključio je biskup Komarica. slobodna.bosna (http://www.hazud.hr/biskup-komarica-jos-nisam-ubijen-jesu-moji-vjernici-govorio-dodiku-pa-li-vam-bog-uzeo-pamet/)