Veleizdajica bi propali mandat spašavao preko leđa hrvatskih branitelja

Predsjednik partizana, komunista i četnika Ivo Josipović, suočen s voljom Hrvata i drugih građana naše domovine koji ga više ne žele za predsjednika, izgubivši potpuno živce, pokazao je svoje pravo diktatorsko lice i daleko isplazio svoj zmijski jezik. Usudio se je uvrijediti sve hrvatske branitelje ustvrdivši: „Previše je krvi proliveno za Hrvatsku i previše je branitelja stradalo da bismo Hrvatsku predali onima koji je ne zaslužuju“. I to kaže onaj koji sve nas optužuje da u nama živi „ustaška zmija“. Sada se vidi tko je prava zmija. Ovim riječima pokazao je ne samo da njegova drskost nema granica, nego i da se ne ustručava posegnuti za najodvratnijim ciničkim rugalicama hrvatskim braniteljima kako bi spasio teško poljuljanu poziciju među hrvatskim biračima. Upravo on i njegov prethodnik Mesić, su oni koji Hrvatsku ne zaslužuju, koji su ju svojim pogubnim djelovanjem upropastili, uništili ekonomski, unakazili moralno, gurnuli ju na Balkan u „region“ gdje bi trebala po njemu trunuti zajedno s propalom Srbijom i obezglavljenom Bosnom i Hercegovinom. Josipović je sinteza i produžetak svega zla koje se je u posljednjih četvrt stoljeća obrušilo na Hrvatsku. 1. On je sudionik u zločinima koje je UDBA činila protiv Hrvata u doba bivše države, jer je bez ikakvog ustezanja svog oca, udbaškog zlotvora, proglasio za uzor nove pravednosti koju je bezobzirno provodio cijelo vrijeme svog nadajmo se jedinog mandata. 2. On je ratni zločinac iz dva razloga: - zato jer je njegov “šef”, pokojni Ivica Račan, na pragu rata razoružao Hrvatsku upravo u vremenu kada je napadnutoj Domovini to oružje bilo najpotrebnije, a on je upravo njega proglasio najboljim premijerom, doduše deset godina kasnije - zato jer je njegov sadašnji savjetnik Budimir Lončar, davno prije nego li je to postao, isposlovao za Hrvatsku zabranu nabavke oružja, a on ga cijelo vrijeme njegovog mandata savjetuje. Ta dvojica izravni su krivci za onu krv koju sada nesuvislo spominje i za smrt mnogih hrvatskih branitelja, a njemu su ta dva tipa idoli. 3. On je veleizdajica iz mnogo razloga koje je u svojoj presudi naveo HNES, ali osobito zato jer je samovoljno sklopio sporazum o strateškom partnerstvu s državom koja je već cijelo stoljeće najveći neprijatelj bilo kakve Hrvatske, Velikom Britanijom. Time je praktično ukinuo Ustav, jer je bez prethodnog odobrenja i kasnije ratifikacije Hrvatskog Sabora sklopio štetni međudržavni sporazum i tako sebe proglasio nekom vrstom „kralja apsolutista“. 4. On je načinio nemjerljivu štetu Hrvatskoj u političkom smislu time što je najveći dio svog mandata potrošio družeći se s „jugoslovenima“ ili „regioncima“, kako je kome draže. Gotovo „zaljubljeno“ uživao je kojekuda po Hrvatskoj s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem kojeg je vodao po Jadranu, ali i po Podunavlju, gdje je brutalno uništenje Vukovara i Vukovaraca izjednačio s ubojstvom nekoliko Srba u selu Paulin Dvor i to u okolnostima očajničke obrane od nadmoćnog srbijanskog neprijatelja. Nije okom trepnuo kada je taj isti Tadić „Oluju“ nazvao „najvećim zločinom poslije drugog svjetskog rata“. I to kaže predsjednik države odgovorne za Vukovar, Srebrenicu i još mnogo toga. U Sarajevu je izjednačio srbijanske agresore s braniteljima, što je zasmetalo i Bošnjake, svjesne kolika je to laž. Na poslijetku se je ljigavo tri puta „zažvalio“ sa sadašnjim predsjednikom Srbije Tomislavoim Nikolićem koji ne krije da je četnik, ali želi sakriti ubojstvo desetak staraca i starica u selu Antin kod Osijeka za koji ga optužuju vlastite sigurnosne službe. Ponovo je prekršio Ustav družeći se s Miloradom Dodikom, kao kolegom predsjednikom, čime je de facto priznao razbojničku tvorevinu „republiku srpsku“. 5. Dok se je zabavljao s „regionskim“ četnicima, on je načinio nemjerljivu štetu Hrvatskoj zanemarivši odnose s Višehradskom skupinom država (Češka, Slovačka, Poljska i Mađarska), s kojom smo trebali razvijati trgovinske i sve druge odnose, jer to je uistinu naša regija, ili „region“ koji se nalazi zajedno s nama u Europskoj uniji, a ne balkanska pustoš u koju ni po kojem kriteriju ne spadamo. 6. On je prekršitelj Ustava jer čak ni u svečanoj prisegi nije spomenuo ime Hrvatska, nego samo „predsjednik republike“ iz čega nije jasno koje republike. Također nikada u međunarodnim susretima i nastupima nije spomenuo Hrvatsku i Hrvate, nego samo „region“. U izravnom obraćanju onima koji su ga izabrali nikada nije uporabio riječi Hrvatice ili Hrvati, nego „građani i građanke“. 7. On je upravo hrvatske branitelje izdao time što je po vlastitom priznanju jedan od kreatora zloglasne „Documente“, tvornice falsifikata o hrvatskim braniteljima, koja se zalaže za ukidanje i samog imena Domovinski rat. Tu neprijateljsku udrugu nazvao je „savjest Hrvatske“ i to samo jedan sat prije dolaska u naš prosvjednički šator u kojemu ga uopće nije bilo briga što mi govorimo, nego mu je jedini cilj bio nagovoriti nas da napustimo šator, odnosno mjesto prosvjeda, tj. prekinuti prosvjed bez ikakvih rezultata. 8. On je bio jedan od sudionika u golemoj izbornoj prijevari, kada se je broj birača opakom alkemijom popeo čak na 4,5 milijuna, a prema podatcima udruge „U ime obitelji“, taj broj je i sada (u prvom krugu) „dopingiran“ čak za 250.000 „mrtvih duša“. 9. On čak i sada, u izbornoj kampanji, nudi svojim „građankama i građanima“, „Drugu republiku po novom Ustavu“ koja može biti samo republika u „regionu“. Dakle nudi nam sve veću bijedu i jad, čega smo i do sada imali u izobilju. Da razmotrimo malo tko zaslužuje voditi hrvatsku državu, odnosno tko je za nju najzaslužniji. 1. Gospodin Bog koji nam je dao nevjerojatne sposobnosti u obrani Domovine 2. Hrvatski branitelji koji su svojim tijelima, jedva naoružani, obranili državu 3. Hrvatska Demokratska Zajednica koju je vodio, kao i cijelu državu, dr Franjo Tuđman, prvi i jedini pravi hrvatski predsjednik, a čiji kandidat za predsjednika je sada Kolinda Grabar Kitarović 4. Hrvatski domoljubi koji su svojim doprinosom u radu, materijalnim dobrima i molitvama pomogli u najkritičnijim trenutcima 5. Hrvatski izseljenici koji su pomogli ne samo novcem i materijalnim doprinosima, nego su mnogi i osobno došli, a neki i poginuli u obrani Domovine. Među svim tim časnim ljudima nigdje nema Josipovića i njegovih „partijaša“. Iz svega toga jasno je tko nije zaslužio ne samo biti hrvatski predsjednik, nego ni biti građanin Hrvatske, jer građanin ove zemlje trebao bi voljeti svoju domovinu, a Josipović ju mrzi iz dna duše, zato jer ona nije u „regionu“, u čemu ni približno nije jedini. Josipović je onaj koji nije zaslužio niti prvi mandat, niti bilo koju javnu funkciju u ovoj državi. On nije dostojan niti spomenuti riječ „hrvatski branitelj“, jer je sudionik u svim zlim akcijama protiv hrvatskih branitelja. A spašavati propali drugi mandat preko leđa onih koji su branili Hrvatsku dok je on dokono svirao klavir doista je – odurno. Uostalom, hrvatski branitelji, a i drugi Hrvati i drugi hrvatski domoljubi, i uopće svi ljudi koji žele normalan život u Hrvatskoj bez „regiona“ znaju čije ime ni po koju cijenu ne treba zaokruživati. To je ime odlazećeg predsjednika Ive Josipovića.   Mario Filipi Izvorni članak možete pogledati OVDJE