VELEIZDAJNICI, PLAĆENICI I ‘CINKERI'
“Izražavamo zabrinutost što pripadnici nacionalnih manjina nailaze na probleme u ostvarenju prava na vlastiti jezik, osobito na ćirilično pismo, te tražimo od Hrvatske da poduzme ‘dodatne mjere’ s posebnim naglaskom na upotrebu ćiriličnog pisma u Vukovaru”, kaže se u izvješću Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava
Nezadovoljni su i, kako kažu, zbog diskriminacije Roma i Srba:
“Odbor je posebno zabrinut zbog stalnih dojava o segregaciji romske djece u obrazovanju i nedostatku prilika za poduku na njihovu jeziku. Odbor je još zabrinut i zbog statistike koja pokazuje ograničenu primjenu prava Roma i Srba u područjima osiguranja stambenog prostora, zdravstvene zaštite, zaposlenja i sudjelovanja u javnim poslovima”, samo je dio nezadovoljstva odbora UN-a koje u nastavku kritizira i dio o slabom procesuiranju ratnih zločinaca:
Hrvatska sporo istražuje slučajeve ratnih zločina, a dalje je neproporcionalno više slučajeva u kojima su počinitelji etnički Srbi, kaže se u izvještaju i naglašava nužnost isplate odštete žrtvama.
Hrvatska bi trebala “ubrzati i suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i pobrinuti se da se svi slučajevi vode bez diskriminacije, neovisno o počiniteljevoj etničkoj pripadnosti. Država bi trebala osigurati i da sve žrtve i njihove obitelji prime adekvatnu odštetu”, piše u izvještaju o ljudskim pravima…
Ovakav izvještaj koji je stigao nakon što su npr. oštećenim zatočenicima Lore isplaćene astronomske svote, te nakon što je Ivici Jelušiću, potporučniku iz Šida koji je ubio hrvatskog branitelja dosuđena odšteta od 863.000 kuna, zasigurno je teško pao hrvatskim obiteljima koje još uvijek traže svoje nestale, a i logorašima koji ne samo da nisu dobili odštete, nego Srbija te logore još uvijek nije niti priznala!
Kako se Vesna Teršelič dopisuje s UN-om, a mi plaćamo!
No, nije odbor UN-a samo tako donio svoje mišljenje o stanju u Hrvatskoj. Informacije su im platili hrvatski građani iz svog džepa, i to kroz nevladine udruge koje UN-u neumorno šalju kritične izvještaje. U tome svakako prednjači Documenta i Vesna Teršelič koja u jednom od svojih poslanih izvještaja kaže:
“Brojnim članovima obitelji usmrćenih, većinom srpske nacionalnosti, koji su izgubili parnice u kojima su od RH tražili naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja svojih bližnjih, neće biti otpisana obveza plaćanja parničnog troška, jer neće ispunjavati stroge imovinske kriterije propisane za otpis duga. Osim toga, i dalje zabrinjava nepostojanje političke volje za sustavnim rješavanjem pitanja naknade štete svim civilnim žrtvama rata”, a posebno ističe i ovo:
“iako rezultati analize pravomoćnih osuđujućih presuda pokazuju da su posljednjih godina ujednačeni kriteriji u odmjeravanju kazni pripadnicima srpskih i hrvatskih postrojbi, u nekoliko slučajeva u 2013. godini prvostupanjski su sudovi odmjerili znatno više kazne pripadnicima srpskih nego pripadnicima hrvatskih postrojbi za zločine koji su usporedivi po načinu izvršenja i nastalim posljedicama pa Vrhovnom sudu RH i nadalje predstoji usklađivati sudsku praksu.”
U jednom drugom izvještaju poslanom UN-u, Teršelič i Pusić dovode u pitanje rad haaškog suda te, kako je Danijel Srb kazao, “na vrlo perfidan način uspoređuju generale Gotovinu i Markača sa Vojislavom Šešeljom”:
“Hrvatska stranka prava javno postavlja pitanje tko daje novac i prostor za javno političko djelovanje ovim parapolitičkim pojavama koje kroz Documentu Vesne Teršelić i GOLJP Zorana Pusića rade protuhrvatsku kampanju.
Javno tražimo da sredstva koja im se dodjeljuju iz državnog proračuna uskrate, jer njihovo djelovanje ima elemente veleizdaje, a sredstva neka se usmjere u neke socijalne potrebe kojih u Hrvatskoj ima dovoljno. Porezni obveznici ne žele plaćati one koji na svakom koraku rade protiv Republike Hrvatske”, s pravom se zapitao Srb.
