Velikosrbi nemaju dovoljno mračne laži protiv naše 'Kristalne kocke vedrine'

Od takvih isfrustriranih likova svašta treba očekivati i treba biti spreman na to da njihov bezobrazluk jednostavno nema granice Obljetnica vojno-redarstvene akcije "Bljesak" nažalost opet nije mogla proći bez provokacija. Nikog normalnog ne čude izjave srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina, čovjeka koji je izbjegavao služiti vojsku i kojemu je zbog te uporne retoričke agresije poručeno da je nepoželjna osoba u Hrvatskoj. Još manje se trebamo čuditi riječima Ivice Dačića, današnjeg srbijanskog ministra vanjskih poslova i bivšeg glasnogovornika Slobodana Miloševića iz vremena kad je Srbija vodila svoje agresivne ratove protiv susjednih država i u kojima je bila poražena. Od takvih isfrustriranih likova svašta treba očekivati i treba biti spreman na to da njihov bezobrazluk jednostavno nema granice. Kao što je svojevremeno napisao Dobrica Ćosić, bivši predsjednik Srbije i jedan od glavnih velikosrpskih ideologa: "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno". Teško je i zamisliti kako se osjećaju dvojica tipova od kojih je jedan ministar obrane koji je izbjegavao služenje vojske, a drugi glumi većeg Srbina od vlastitog učitelja Slobodana Miloševića, dok nosi tipično hrvatsko ime Ivica. Zaista je teško biti dezerter – ministar obrane i umjesto Jovica zvati se Ivica. Dakle, kad su takvi tipovi u pitanju, sve što oni rade treba shvatiti kao neki oblik crnog humora. Ako se treba zabrinjavati zbog izjava vezanih uz Bljesak, onda se one odnose na osobe koje žive u Hrvatskoj. Ovih dana se na društvenoj mreži Facebook pojavio komentar u kojem se poginulog hrvatskog pilota Rudolfa Perešina optužuje za namjerno raketiranje civilnih objekata u BiH. Navodno su tom prilikom stradala djeca. Autor tog komentara novinar je koji živi i radi u Hrvatskoj, a koji je poznat kao jedan od autora sramotnog filma "15 minuta – Masakr u Dvoru" u kojem se lažno optužuje hrvatske oružane snage za ubijanje bolesnih civila u Dvoru na Uni tijekom vojno-redarstvene akcije "Oluja". Tek kad se u medijima digla prašina zbog tog filma otkriveno je da je uz Dansku u njegovu financiranju sudjelovala i Srbija, ali nažalost i Hrvatski audio-vizualni centar čije vodstvo je na kraju, ponajviše zbog tog skandala, ali i sklonosti financiranju protuhrvatskih projekata, moralo otići. Podsjetimo se, Perišin je prvi oteo nadzvučni zrakoplov MIG-21 i njime iz JNA prebjegao na hrvatsku stranu sletjevši na aerodrom u austrijskom Klagenfurtu, što mu je u tom trenutku bila jedina sigurna opcija. Kao zapovjednik borbene eskadrile nije samo slao pilote na borbenu zadaću, što je po svom položaju mogao, nego je prvi polijetao s njima. Ponukam ovom informacijom istraživao sam gdje je za vrijeme Bljeska, kad je i srušen, Perišin mogao u BiH raketirati civilne ciljeve. Nisam uspio pronaći ni jedan medijski zapis s uvjerljivim dokazima o takvom slučaju. Da se to dogodilo, srpska strana sasvim sigurno ne bi propustila takav propagandni dar. Međutim, podataka o tome nema. Čemu onda tako prozirna laž? Treba znati da se komentar s lažima o hrvatskom ratnom junaku Rudolfu Perišinu pojavio istog dana kad smo se u Hrvatskoj podsjećali velike tragedije stradavanja čak šestero maloljetne djece u samo jednom danu tijekom srpskog granatiranja Slavonskog Broda 1992. godine. U tom hrvatskom gradu tijekom rata ukupno je stradalo 26 djevojčica i dječaka. Aktivist nekoliko civilnih udruga poznatih po osporavanju hrvatskih oslobodilačkih ratnih akcija i težnji da se relativizira neosporna činjenica o Srbiji kao agresoru, odnosno da se naš oslobodilački Domovinski rat proglasi građanskim ratom, i već spomenuti redatelj sramotnog filma koji, bez ijedne činjenice, pokušava iznijeti razne konstrukcije i optužiti Hrvatsku za zločin nad nedužnim civilima ovaj put udružili su snage u tome da relativiziraju srpske zločine nad civilima, nad onima najnevinijima – djecom, koje su srpski pobunjenici i agresori počinili tijekom Domovinskog rata. Sve im se poklopilo. Hrvatska je ponosna zbog obljetnice Bljeska. Spomenik u Okučanima otkriven poginulim braniteljima ne nosi nikakav pompozni naziv nego veliku poruku u sebi. Zove se "Kristalna kocka vedrine". To ih najviše boli. Kao što je rekao pokojni Vlado Gotovac – mi nismo kao oni. Prisjetili smo se smrti našeg ratnog junaka koji im se narugao i prvi im ukrao nadzvučni borbeni zrakoplov. I dok smo otkrivali našu "Kristalnu kocku vedrine", poručili smo im da su mogli pobiti djecu u Slavonskom Brodu, ali naš ponos nisu. Odgovorili su još jednom upućujući laži i provokacije. Nije im to prvi put. Prije dvije godine javno sam prozvao pojedince i te udruge zbog toga što uporno obilježavaju obljetnicu zvjerstva nad obitelji Zec, kad su zbog klasičnog pljačkaškog pohoda nekolicine kriminalaca u odorama hrvatskih oružanih postrojba stradala nevina djeca, a ne obilježavaju tragediju nad hrvatskom obitelji Čengić u Erveniku pokraj Knina, kad su u klasičnom osvetničkom pohodu i etničkom čišćenju stradala dva dječaka. Odgovorili su da će obilježiti iduću obljetnicu stradanja obitelji Čengić u Erveniku. Naravno, nisu to napravili. Valjda im je bilo hladno jer je obljetnica tog zločina zimi, u siječnju. Zašto u ovom tekstu nisam spomenuo imena provokatora i lažljivaca o kojima govorim. Ljudi koji ovako lažu obraza ionako nemaju. Što je onda njihovo ime? Tko su oni uopće? Ante Gugo/Moja Hrvatska/Večernji list