Video: Majka Hrabrost - Kata Šoljić, majka četiri poginula branitelja nas je napustila prije pet godina
· 4 min čitanja
„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.“
„Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.“ rekla je jednom Majka Hrabrost.
Na današnji dan, prije pet godina, (8. srpnja 2008.) umrla je najponosnija majka u Hrvata – Kata Šoljić. Sahranjena je na vukovarskom groblju zajedno sa svoja četiri sina: Nikom, Ivom, Mijom i Matom, koji su, kao hrvatski branitelji, ubijeni tijekom hrvatskog Domovinskoga rata. Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice Domovinskog rata. Ona je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu kada su joj streljani brat i tri polubrata. Udruga branitelja Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) svojedobno ju je proglasila Junakinjom hrvatskog Domovinskoga rata.
Međutim, kako godine idu i ona je zaboravljena, a ostala je i ostat će u srcima onih koji su poznavali njezin izniman angažman oko traženja istine u Domovinskome ratu.
Stoga, koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata, traži od Ministarstva branitelja, ali i Vlade da podignu spomenik Kati Šoljić. Barem to je zaslužila. Inače, sramotno je i jadno što se po ovoj majci još ne zove ni jedna ulica ili kulturna ustanova, čak ni u Zagrebu gdje je provela zadnjih petnaestak godina svoga života.
Stoga se gospodo i drugovi, koji ste trenutačno na vlasti, s pravom pitamo, i nikako nam nije jasno, koliko je sinova i članova svoje obitelji (a izgubila ih je desetak) trebala na Oltar Domovine još dati obitelj Šolji, da i vama bude jasno kako se i na koji način stvarala hrvatska država? Činjenica je i neoprostivo da se iz godine u godinu tek samo tako prelaziti preko smrti jedne Kate Šoljić, a to nije ništa drugo nego kao da ste "pljunuli" na sve ono što su dali ljudi koji su poput njezina četiri sina bili – prvi kad je trebalo! A pitanje Glavnom državnom odvjetniku i svima drugih kojih se to tiče: gdje su ubojice sinova Kate Šoljić?
Dala je za Hrvatsku više nego sve
Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 1922. - Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu. Rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji.
Njena patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.
Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od "komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stipe Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.
