Vijesti Najčitanije
(VIDEO) Marinci 1991.– „kukuruzni put spasa“ koji je značio život Vukovaru…
Padom Marinaca u listopadu 1991 g., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor srpskom osvajaču...
Sve ceste bile su presječene i opkoljene, jedino je ostao „Kukuruzni put“ koji srbočetnički neprijatelj nikako nije mogao otkriti i presjeći ga, premda je bio uvijek blizu.
Za hrvatsku stranu, ova tanka i krhka veza poznata “kukuruzni put spasa”, je postala simbolom otpora jugoslavenskim komunističkim i četničkim snagama koje su zajednički slamale i ubijale grad heroj i njegove ljude.
Tijekom ratnih godina snimljen je kratki potresni šetominutni dokumentarni film (na dnu teksta) o herojima koji su branili taj put, a kasnije je objavljen niz publikacija o „Kukuruznom putu spasa“.
Kukuruzni put je naziv za zemljani put koji se nalazi zapadno od grada Vukovara u istočnoj Slavoniji. Tijekom bitke za Vukovar u kasno ljeto i jesen 1991., bio je jedini put koji je spajao grad sa ostatkom Hrvatske. Jedino tim putem je do opkoljenog Vukovara stizala humanitarna i medicinska pomoć, ali i oružje i vojnici.
Zahvaljujući tome što je bio okružen kukuruznim poljima, sva tehnika koja je putovala iz sela Bogdanovci prema vukovarskoj četvrti Lužac, bila je dobro skrivena od pogleda Jugoslavenske narodne armije, koja je imala pod kontrolom gotovo cijelu okolinu Vukovara. JNA je dugo vremena bezuspješno pokušavala blokirati put, ponekad su prolazeći konvoji bili napadani. Kada je početkom listopada 1991. JNA okupirala selo Marinci i okružila selo Bogdanovce, to je značilo i prekid tog „puta spasa“.
Marinci su bili miješano selo s relativnom većinom Srba 34%, te 29% Hrvata i 26% Mađara. Ipak, hrvatske snage zajedno s Mađarima su uzele selo u svoje ruke i držale do današnjeg dana kada je pod pješačko-tenkovskim napadima JNA palo u ruke neprijatelja, a Vukovar došao u potpuno okruženje i početak agonije koju mu je spremala komunistička i antifašistička Titova armija.
Padom Marinaca u listopadu 1991 g., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor srpskom osvajaču.
Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde i grupa boraca HOS-a, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba junačkih Bogdanovčana odolijevali nadljudskim naporima i neviđenom hrabrošću neprestanim napadima JNA i četnika skoro sve do samog pada Vukovara.
Pogledajte šestominutni kratki dokumentarac koji ostavlja bez daha.
Film je napravljen za prigodu Susreta hrvatske katoličke mladeži koji je održan ove godine, 29. i 30. travnja, u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i gradu Vukovaru.
Kukuruzni puta spasa
Sve ceste bile su presječene i opkoljene, jedino je ostao „Kukuruzni put“ koji srbočetnički neprijatelj nikako nije mogao otkriti i presjeći ga, premda je bio uvijek blizu.
Za hrvatsku stranu, ova tanka i krhka veza poznata “kukuruzni put spasa”, je postala simbolom otpora jugoslavenskim komunističkim i četničkim snagama koje su zajednički slamale i ubijale grad heroj i njegove ljude.
Tijekom ratnih godina snimljen je kratki potresni šetominutni dokumentarni film (na dnu teksta) o herojima koji su branili taj put, a kasnije je objavljen niz publikacija o „Kukuruznom putu spasa“.
Kukuruzni put je naziv za zemljani put koji se nalazi zapadno od grada Vukovara u istočnoj Slavoniji. Tijekom bitke za Vukovar u kasno ljeto i jesen 1991., bio je jedini put koji je spajao grad sa ostatkom Hrvatske. Jedino tim putem je do opkoljenog Vukovara stizala humanitarna i medicinska pomoć, ali i oružje i vojnici.
Zahvaljujući tome što je bio okružen kukuruznim poljima, sva tehnika koja je putovala iz sela Bogdanovci prema vukovarskoj četvrti Lužac, bila je dobro skrivena od pogleda Jugoslavenske narodne armije, koja je imala pod kontrolom gotovo cijelu okolinu Vukovara. JNA je dugo vremena bezuspješno pokušavala blokirati put, ponekad su prolazeći konvoji bili napadani. Kada je početkom listopada 1991. JNA okupirala selo Marinci i okružila selo Bogdanovce, to je značilo i prekid tog „puta spasa“.
Marinci su bili miješano selo s relativnom većinom Srba 34%, te 29% Hrvata i 26% Mađara. Ipak, hrvatske snage zajedno s Mađarima su uzele selo u svoje ruke i držale do današnjeg dana kada je pod pješačko-tenkovskim napadima JNA palo u ruke neprijatelja, a Vukovar došao u potpuno okruženje i početak agonije koju mu je spremala komunistička i antifašistička Titova armija.
Padom Marinaca u listopadu 1991 g., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor srpskom osvajaču.
Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde i grupa boraca HOS-a, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba junačkih Bogdanovčana odolijevali nadljudskim naporima i neviđenom hrabrošću neprestanim napadima JNA i četnika skoro sve do samog pada Vukovara.
Pogledajte šestominutni kratki dokumentarac koji ostavlja bez daha.
Film je napravljen za prigodu Susreta hrvatske katoličke mladeži koji je održan ove godine, 29. i 30. travnja, u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i gradu Vukovaru.
Kukuruzni puta spasa
