VIDEO: 'Oluja genocidna? Dok su oni tenkovima gazili po koloni civila, mi smo svojim tijelima štitili srpsku djecu!'
''Oluja je, ipak, bila odlično organizirana, pa se na svakih nekoliko kilometara nalazio Crveni križ, kola hitne pomoći, volonteri s hranom i pićem, a sve u pokušaju da smirimo i odvojimo civile koji su se teško snalazili, bili zbunjeni i uplašeni'', podsjećaju pripadnici 2. gardijske brigade "Gromovi".
Svi branitelji koji su imali tu čast biti dijelom vojno redarstvene operacije Oluja složni su u jednom: "Oluja je bila profesionalna, jasna i koliko god je to bilo moguće u vihoru rata, čista akcija. Ponosni smo na Oluju".
Potaknuti protutužbom Srbije za genocid nad srpskim civilima u Oluji, hrvatski branitelji i veterani Domovinskog rata u nevjerici slušaju teške optužbe od strane srpskog pravnog tima koji kaže – Srbi su žrtve genocida.
Pripadnici 2a brigade "Gromovi" bili su raspoređeni po Banovini. Prisjećaju se entuzijazma, poleta i adrenalina, ali i kaosa koji ih je dočekao. Bivši pripadnik specijalne jedinice Crne Mambe 2. gardijske brigade Gromovi kazao nam je:
- Rat je uvijek užasan. Pucnjevi, jauci i dim prisutni su na svakoj bojišnici, stradavanja i smrti su nezaobilazna pojava. Oluja je, ipak, bila odlično organizirana, pa se na svakih nekoliko kilometara nalazio Crveni križ, kola hitne pomoći, volonteri s hranom i pićem, a sve u pokušaju da smirimo i odvojimo civile koji su se teško snalazili, bili zbunjeni i uplašeni. Nisu nam vjerovali, trošili smo silnu energiju na moljakanja da se sklone i da ih zbrinemo. A sve to u sporadičnom pucanju, nadlijetanju aviona, kojekakvim gerilama koje su iskakale iz šuma i svako malo zapucale – priča nam veteran koji je prošao sva bojišta i koji tvrdi kako je Oluja ipak bila specifična.
- Stradavalo se i među nama, bilo je samoranjavanja, slučajnog opaljivanja, strah je vladao ljudima. Kako smo više napredovali, tako je bilo "gušće". U Oluji se moglo vidjeti i ono najbolje i ono najgore u ljudima. Žao mi je da nema u našim medijima malo više zapisa, bilo fotografija, bilo video snimki, gdje naša vojska doslovno ulijeva vodu u usta nemoćnih staraca, gdje smiruje i svojim tijelima štiti srpsku djecu – prisjeća se "Grom".
S druge strane, dogodili su se i užasi od kojih ovi specijalci kao najgori zborno izdvajaju sljedeće:
- Kaos je vladao na sve strane, pucalo se na sve strane, srpski vojnici su se panično presvlačili u civilnu odjeću i pokušavali priključiti izbjegličkoj koloni. Zadnje što sam očekivao za vidjeti i možda nešto najšokantnije u životu bilo je kada su srpski vojnici mahnito i u panici počeli napuštati teritorij i to gazeći preko vlastitih, živih civila. Odjekivali su jauci, pucao je lim, staklo od automobila, gazili su im preko zaprega i konja... Bilo je to strašno. Jedinica Mile Novakovića je tenkovima gazila vlastiti narod, mahom starce, žene... To je prizor koji se ne može nikada zaboraviti. Kilometarska kolona leševa, auta, pobacanih stvari, krikovi na sve strane. Potpuno rasulo. Jednostavno, situacija u kojoj je bilo teško reagirati, iako vas kao profesionalnog vojnika na takvo nešto pripremaju. Rat nikada nije human, ali ono što sam tada vidio bilo je potpuno neljudski – pamti izviđač i diverzant Crnih Mambi.
Heroji Oluje smatraju kako srpske optužbe za genocid nemaju nikakvo uporište, te da će ih sud u Haagu odbaciti. Žrtve Oluje, kažu, oplakuju se na obje strane i bile su neizbježne, ali bila je to cijena slobode koja se danas uživa, a koju mnogi Hrvati tek sada shvaćaju.
Autor: Snježana Vučković
Izvorni članak pogledajte OVDJE
