(VIDEO) Tko je bio Vukašin Šoškočanin, četnik odgovoran za masakr nad 12 redarstvenika u Borovom Selu?

Nakon što je predsjednik Zoran Milanović prilikom posjeta Spomen području Jasenovac, govoreći o spomen ploči iz vremena Domovinskog rata poginulim vojnicima HOS-a rezolutno ustvrdio: “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”, zbog pozdrava Za dom spremni, koji su ti vojnici koristili; ponovno se pokrenulo pitanje dvostrukih mjerila državnog vrha, budući da u Hrvatskoj još uvijek stoji spomenik četničkom komandantu Vukašinu Šoškočaninu, glavnom i odgovornom za masakr nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu u svibnju 1991. godine.

Tko je bio Vukašin Šoškočanin?

Šoškočanin je bio zapovjednik oružane pobune u Borovom Selu i provoditelj ideje Velike Srbije na tlu Hrvatske, a upravo se u Borovom Selu dogodio mučki masakr nad hrvatskim policajcima 2. svibnja 1991. godine. On je rođen 1958. godine, a umro je u nerazjašnjenim okolnostima 13 dana nakon masakra. Osim što je predvodio pobunu, Šoškočanin je bio veterinar, predsjednik mjesne zajednice u Borovom Selu, te član Srpske demokratske stranke.

Njegova smrt je nerazjašnjena iz više razloga, a kao jedan od njih se navode teze koje je iznosio javno na srpskim televizijama nakon pokolja. On je između ostaloga rekao kako se na dan pokolja čuo s upravnikom stanice javne sigurnosti u Vukovaru te da će mu dati kompletan izvještaj u vezi s dvoje uhićenih policajaca u selu. Nakon toga je ustvrdio kako je izvršen brutalan napad na selo bez upozorenja “kakav se pamti samo u povijesti koja je ostala iza nas, u povijesti endehazije. “Ušli su u selo i pucali, međutim poslije događaja u Hrvatskoj srpski naroda se počeo organizirati, da ne bi četiri ustaše sprovele 100 Srba na klanje ili u Jasenovac. Tako smo se i mi u selu organizirali sa svim raspoloživim snagama koje smo imali u tom momentu, s oružjem, sa svim što nam je bilo na raspolaganju. Kad sam začuo pucnjavu izašao sam napolje i vidio sam što se događa. Prvi je izašao Stipan Bošnjak, koji je bio komandir. Kasnije sam saznao da je ubio našeg prijatelja koji se nalazio na prvomajskim praznicima u selu koji je bio nenaouružan. Vukašin na poticaj voditelja kasnije 91. godinu u Hrvatskoj uspoređuje sa 71. godinom, kada su maspokovci demonstrirali u Slavoniji. On kaže kako je tada išao u osnovnu školu i da se sjeća kako je vladala ista napetost te da se očekivao pokolj na pravoslavni Božić.

Navodno se utopio u Dunavu, u Skupštini Srbije govorili da je ubijen, njegovo mjesto preuzeo Hadžić

Šoškočanin se navodno utopio u Dunavu i to zbog nesretnog slučaja u pretovarenom čamcu. Posada bugarskog broda od čijih se valova čamac prevrnuo spasila je sve osim Šoškočanina, a posebno je zanimljivo da je na vijestima Radio Beograda objavljeno kako je Milan Paroški u Skupštini Srbije izjavio da su Šoškočanina ubili hrvatski policajci snajperskim metkom. Demantirati tu tvrdnu morao je čak tadašnji ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović koji je tvrdio da je ipak riječ o nesretnom slučaju, navodi se u 10-11 broju časopisa studenata povijesti Pro Tempore.

Nedugo nakon toga, Vojislav Šešelj je izvijestio pristalice “pogibelji velikog srpskog sina i komandanta odbrane Borova Sela Vukašina Šoškočanina, dok je čamcem prelazio Dunav” te je proglašen narodnim junakom – a nakon njega srpski vođa na tim prostorima postao je također ratni zločinac – Goran Hadžić, skladišta iz Pačetina.

Borovo Selo – na ranjene policajce iz kola Hitne pomoći bacane bombe

U noći 1. na 2. svibnja dvije policijske ophodnje, oskudno naoružane izviđale su cestom Dalj – Borovo Selo. Tada je na ulazu u Borovo Selu iz neosvijetljenih kuća otvorena žestoka vatra te su ozlijeđena dva policajca, a još dvojica zarobljeni.

Pripadnici vinkovačke policijske uprave su došli u Borovo Selo nakon što je Šoškočanin tvrdio da ne zna ništa o događaju, te je u njih pucano iz pušaka i snajpera s prigušivačima i tromblonskim protupješačkim minama. Vinkovačka jedinica ulazi u Borovo Selo i upada u zasjedu te su na ranjene policajce iz kola Hitne medicinske pomoći bacane ručne bombe.

Tog dana u Borovom Selu ubijeno je 12 policajaca: Stipan Bošnjak (1956. – 1991.), Antun Grbavac (1961. – 1991.), Josip Culej (1966. – 1991.), Mladen Šarić (1965. – 1991.), Zdenko Perica (1965. – 1991.), Zoran Grašić (1969. – 1991.), Ivica Vučić (1961. – 1991.), Luka Crnković (1970. – 1991.), Marinko Petrušić (1966. – 1991.), Janko Čović (1965. – 1991.), Željko Hrala (1968. – 1991.) i Mladen Čatić (1971. – 1991.).

Vođa pobune Vukašin Šoškočanin osuđen je na 20 godina zatvora, a kasnije aboliran.