Vijesti Top vijest
(VIDEO) Vulin i Vučić su ti koji trebaju ogledalo: Škabrnja, Lovas i Vukovar njihova su slika
Ministar obrane Republike Srbije Aleksandar Vulin poručio je Hrvatima da Hrvatska često stane pred ogledalo i bude ljuta na svoju sliku. Tu se radi o očitoj zamjeni teza – čini se da je Srbija ta koja ima problema sa svojom slikom u ogledalu, u kom ona sebe vidi puno ljepšom od one stvarne slike koju vide drugi.
“Probajte se promijeniti, pa neće nitko govoriti o ustaštvu. Nemojte nositi zastave na kojima piše ‘za dom spremni’, pa nitko neće govoriti o ustašama. Nemojte dizati spomenike na kojima piše ‘za dom spremni’ u Jasenovcu, pa nitko neće govoriti o ustašama. Nemojte biti toliko sretni što ste ubili 2.000 ljudi i protjerali 250.000 ljudi i očekivati od nas da mi dijelimo sa vama tu sreću”, poručuje nam Vulin.
Da nije ZDS, bilo bi nešto drugo ustaško na Hrvatima
No o ustašama se govorilo i puno prije nego je 1991. taj pozdrav ponovo ušao u upotrebu, i to upravo u inat Srbima koji su tada pod okupacijom držali gotovo pola Hrvatske. Ustaštvom se trljalo nos svim Hrvatima kad bi pokazali minimalno protivljenje samovolji Srbije, ustašom je proglašen jedan integralni Jugoslaven kalibra Stipe Šuvara, o Račanu da ne pričamo.
Istina, da tog pozdrava 91. nije bilo, možda bi nama s propagandne strane bilo jednostavnije, no i tada bi Srbi i domaći antifašisti našli nešto ustaško u Hrvatskoj. Šahovnicu, recimo, ili pjesmu “Ustani Bane” koja je bila proglašena ustaškom u SFRJ iako ustaša nije bilo ni u perspektivi kad je pjesma nastala, i tako dalje. ZDS su svakako koristile ustaše, no jesu li srpski četnici u oba rata koristili dvoglavog orla, i zastavu s 4c, simbole koji su Hrvatima jednako odiozni? Danas su to službeni simboli Srbije, i nikog u Srbiji nije briga kakve osjećaje ti simboli izazivaju kod žrtava srpskih osvajačkih ratova – od onih u Srebrenici do onih u Vukovaru.
Kmečanje i laganje, ne dostojanstvo i istina
Komentirajući sramotni Vučićev ispad, Vulin je rekao da su se od Srbije čule samo riječi ozbiljnosti, dostojanstva i istine. “Može li istina biti pretjerana? Ja mislim da ne može. Aleksandar Vučić je održao državnički govor, kao predstavnik jednog naroda, predsjednik jednog naroda, koji je narod stradalnika. On je izborio to pravo za svoj narod da konačno govori istinu o sebi. Do njegovog dolaska šutjeli smo, nismo obilježavali niti naše pobjede. Nismo smjeli govoriti o našim tragedijama, nismo smjeli govoriti ništa. A sada smijemo govoriti i to pravo nam nitko neće oteti”, rekao je Vulin.
Ono što smo čuli od Vučića i vrha Srbije neme veze ni s dostojanstvom niti s istinom. To je cendranje i kmečanje loših gubitnika koji se nisu u stanju pomiriti s porazom niti suočiti sa svojom ulogom u njemu. Činjenica je da je Srbija počela rat, činjenica je da je Miloševićeva Srbija – što bi Dačić kao desna ruka ratnog zločinca trebao znati – ta koja se prva odvojila od SFRJ i počela se ponašati kao posve samostalna država, bilo tako što je “privatizirala” sebi institucije SFRJ na svom teritoriju (vojsku, tajnu policiju, monetarni sustav) – odnosno pokrala zajedničku imovinu, bilo tako što je ignorirala institucije SFRJ i njihove odluke (predsjedništvo). Rat je počeo samo i jedino zato jer ga je Srbija željela, jer je Srbija bila ta koja je bila frustrirana porazom u Drugom svjetskom ratu i koja je jedva čekala da Tito umre da uskrsne Dražu.
Zar prije Oluje ničeg nije bilo?
Kad Vulin govori o Srbima, on govori o nevinim žrtvama, o tisućama ubijenih Srba i stotinama tisuća prognanih, i – laže, lažući pritom i da govori previše istine.
Jer, Srbi nisu nevine žrtve, Srbi su stali kolektivno na stranu onih koji su sravnili sa zemljom Vukovar, porušili Osijek, pobili granatama desetke djece i stotine odraslih u Slavonskom brodu. Vulin stavlja Hrvatima pod nos nekakav nacizam, a zaboravlja da su u Lovasu i nekim drugim mjestima Hrvati morali nositi bijele trake oko rukava!
Da šute, da se vesele, da se ispričaju, da izraze razumijevanje? Što očekujete od djeteta naroda kom je ubijeno milijun njegovih sunarodnjaka i kome je samo u ovoj generaciji, pred ovim očima, protjerano najmanje 250.000 sunarodnjaka samo u zločinačkoj akciji ‘Oluja’, a da ne govorimo o ostalima? Ne možemo izjednačavati te stvari i ne možete očekivati od Srbije da šuti kad se pred njenim očima ponavlja ista mržnja. Zato što smo šutjeli o Jasenovcu, dočekali smo ‘Oluju’ i zato ne bih da nikad šutimo o tome”, kaže Vulin.
Kao da Oluji ništa nije prethodilo, kao da nije bilo četiri godine rata! Kao da njegov šef nije u okupiranoj Glini obećavao Hrvatima da se nikad više neće vratiti, i da će ubiti sto muslimana za jednog ubijenog Srbina! Kao da je 4. kolovoza Hrvatska vojska krenula, ničim izazvana, klati srpsku nejač!
Nisu protjerani, nego izbjegli Srbi
Vulin laže i kad govori o tome kako je 250.000 Srba protjerano: Oni nisu protjerani, oni su izbjegli, i nejasno je zašto sve hrvatske vlade toleriraju Srbiji tu retoriku o protjerivanju umjesto da šalju diplomatske note. Oni su pobjegli prije nego su došli u kontakt s Hrvatskom vojskom, svojom voljom i odlukom svog vojnog vrha, nitko ih nije trebao tjerati. To što nitko tada u Hrvatskoj nije plakao za njima jer smo konačno mogli odahnuti od uzbuna i granata je druga stvar, ali i dalje ne znači da su protjerani.
Vulin optužuje Hrvate za nacizam, a upravo bi se tako dali opisati društveni procesi koje gledamo u Srbiji od osamdesetih do danas. To nije ideologija, to je stanje duha u Srbiji, paranoično, histerično, agresivno. Srbija je ta koja se devedesetih služila metodama i retorikom nacista, ne Hrvatska, uključujući genocid koji je uostalom i dokazan na međunardnom sudu i konc logore.
Srbija je ta u kojoj su na vlasti redom ratni zločinci i njihovi bliski pomoćnici, što uključuje Šešeljevu desnu ruku Vučića, Slobinu desnu ruku Dačića, desnu ruku Slobine zle supruge Vulina, i samog Šešelja koji sjedi u skupštini Srbije kao da je normalno da u parlamentu civilizirane države sjedi ratni zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje.
Zato, da ubuduće ne bi dolazilo do ovakvih histeričnih ispada, Hrvatska mora inzistirati da svi političari iz Srbije koji ubuduće dolaze u Hrvatsku posjete mjesta stradanja Hrvata, i treba isto tako osigurati da se diplomatski odnosi svedu na minimum dok god u Srbiji u vlasti participira i jedan suradnik ratnih zločinaca iz devedesetih. I, naravno, ne smije dozvoliti da joj Srbi ikad stavljaju pod nos bilo kakve “zločine”, bilo jasenovačke bilo kakve iz Oluje, niti smije pristati na ikakvo izjednačavanje zločinačkog režima Slobe Miloševića i Voje Šešelja s demokratskom Tuđmanovom vladom nacionalnog jedinstva.
A Vulin, kad govori o ogledalu, je prvi koji se treba u njemu pogledati, no on je suviše samodopadan da bi vidio ono što stvarno jest, pa radije vidi “antifašista”.
