Više od 12 000 hrvatskih pravoslavaca branilo je svoju hrvatsku domovinu od velikosrpske agresije za vrijeme Domovinskog rata

Na isti dan kad su postavljeni plakati Udruge hrvatskih pravoslavnih branitelja (uz naš blagoslov) osvanuli su plakati SDSS-a koji pozivaju Srbe da se na preko sustava e-građani na Popisu stanovništva izjašnjavaju kao Srbi, čiji je materinski jezik srpski i koji su članovi Pravoslavnoj crkvi Srbije.
Podpuno je nerazumljivo kako je njihov plakat tako pozitivan da ga vrijedi promovirati a naš je tako negativan da ga moraju nazvati „skandaloznim”(navodnike je postavio Jutarnji list). Ispada da kad SDSS, čiji su osnivaći ratovali protiv Hrvatske poziva Srbe da se izjašnjavaju kao članovi Pravslavne crkve Srbije čini nešto dobro a kad na sličan način mi pozivamo Hrvate da se izjašnjavaju kao članovi domicilne HPC to je nešto krajnje negativno čak skandalozno.

Hrvatsko kraljevstvo više od 200 godina imalo je vlastitu autocefalnu pravoslavnu crkvu, poznatu Karlovačku arhiepiskopiju sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. Karlovački arhiepiskop nosio je titulu Patrijarh Hrvatski. Imenovao ga je hrvatski ban, a njegov izbor potvrđivao je car. Karlovačka arhiepiskopija nije bila „srpska” jer tad Srba u Hrvatskoj nema a država Srbija ne postoji pa nije bilo moguće da u Hrvatskom kraljevstvu postoji nepostojeća crkva nepostojeće države.
Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku o svom samoukidanju u korist novostvorene pravoslavne crkve Kraljevine SHS.
Godine 1942. HPC je obnovljena pod tim (državnim) imenom uz iskazanu suglasnost Carigradske patrijarhije i većine ostalih pravoslavnih crkava, čije su odluke još uvijek na snazi. Odmah po završetku Drugog svjetskog rata, 30. lipnja 1945., jugoslavenski komunisti streljaju Hrvatskog patrijarha Germogena, cijeli crkveni kler i puno vjernika HPC, bez ikakve optužbe za neki ratni zločin nego „zbog pokušaja razbijanja jedinstva srpskog naroda u Hrvatskoj“.

Važno je shvatiti da srpski narod u Hrvatskoj ne postoji te nije nikad ni postojao, nego uz neke druge manjine postoji i srpska manjina.
U RH svi državljani su Hrvati po državljanstvu i uživaju ista prava. U RH ne smije netko uživati više prava u usporedbi s nekim drugim pa tako ni pripadnici nacionalnih manjina.

Vrlo zanjimljivo je da se u Hrvatskoj prihvaća kao činjenica suluda tvrdnja da su svi pravoslavci Srbi a to nije slučaj čak u Srbiji gdje postoje 1,5 mln pravoslavaca, koji nisu Srbi.
Na popisu stanovništva 2011 se je pravoslavcima izjasnilo 16.647 Hrvata. Taj je broj veći od sveukupnog broja članova svih vjerskih zajednica upisanih u Evidenciju vjerskih zajednica.
Poznata je i činjenica da je više od 12 000 hrvatskih pravoslavaca branilo svoju hrvatsku domovinu od velikosrpske agresije za vrijeme Domovinskog rata.
Sve su to ljudi, kojima se mi obraćamo. Svi su oni najzapostavljeniji dio hrvatskog društva već godinama.
Što je s pravom tih ljudi na vjerski život – krštenje, vjenčanje, liturgija ... Gdje su njihova bogomolja, gdje su svećenici koji bi živjeli u njihovoj blizini?
Registracija HPC će pomoći svim tim ljudima da se oslobode straha i pronađu sami sebe.

Gđa Jeckov o HPC kaže da nije registrirana ali neće registracija stvoriti crkvu.
HPC koju smo mi obnovili radi sve što je u našim mogućnostima da tim zapostavljenim ljudima omogućimo stvarni crkveni život usprkos svih teškoća.

Naravno gđa Jeckov navodi i „najozbiljniju” optužbu – da je HPC obnovljena u NDH. Ona ne kaže obnovljena nego se drži jednoj od najvećih laži da je HPC stvorena u NDH ali ponavljanje po milijunti put ove laži ne će promjeniti činjenicu da je HPC postojala uvijek kad je postojala i hrvatska država.
Zapravo mi zahvaljujemo gđi Jeckov – zbog nje su naši plakati bili prikazani na televiziji, o njima su pisali skoro svi mediji koji su našeg plakata uz dodatni tekst dobili ali objavili su tek kada je o njima „signalizirala” gđa Jeckov. Iste su to medije, koje na primjećuju redovita bogoslužja HPC, naša 4 znanstvena simpozija, naše 4 knjige čija je sveukupna naklada više od 10 000 skoro iscrpljena...
Svi su mogli na vlastite oči vidjeti da na se nigdje na plakatima ne spominju Srbi i oni nikoga ne ugrožavaju.
Tako su i ljudi tamo gdje nisu postavljeni naši plakati preko televizija saznali da HPC postoji i da je to njihova crkva!
Smatramo da tijela državne i lokalne vlasti ne smiju ni prihvatiti ni promicati kao pretpostavku da je svaki Srbin pravoslavac, što je netočno, i obratno, da je svaki pravoslavac Srbin, što je potpuno pogrješno.
Hrvat u svojoj državi je slobodan i može biti što hoće –pravoslavac, katolik ili nešto treće.

Hrvatski arhiepiskop +Aleksandar