Višesatno svjedočenje snimatelja HRT-a na suđenju Borislavu Đukiću

Malbaša se prisjetio kako je tijekom rata sudjelovao u pregovorima između HV-a i pobunjenih Srba te JNA koja je surađivala s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj Više je sati u petak na splitskom Županijskom sudu trajalo svjedočenje dugogodišnjeg snimatelja HRT-a Petra Malbaše koji je na suđenju umirovljenom generalu Borislavu Đukiću za rušenje brane Peruča 1993. kao dokaze ponudio i svoje video materijale snimane na ratištu. Malbaša se prisjetio kako je tijekom rata sudjelovao u pregovorima između HV-a i pobunjenih Srba te JNA koja je surađivala s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Kazao je da je sve što je mogao bilježio kamerom i da osim njegovog bogatog fundusa snimaka posjeduje i video materijal kojeg su snimali Srbi. Neke od snimaka su napravljene tijekom uspostavljanja graničnog prijelaza u mjestu Prolići nedaleko Sinja, dodao je Malbaša pa se tako na njima vidi tabla na ćirilici. "Tadašnja JNA je iz Vrlike dovela svoga snimatelja koji je također sve bilježio kamerom. Snimka traje sat i 40 minuta i bila je emitirana na televiziji. Sjećam se da su u vrijeme pregovora koji su kasnili, a radi se o datumu 26. rujna 1991. godine, na državnoj cesti D1 kod Prolića bili policija, JNA i pobunjeni Srbi. JNA je tada bila stacionirana na Kukuzovcu. Pregovori su se vodili ispod Alebića kule koja je bila u rukama pobunjenih Srba. Peruču je držala JNA zajedno sa pobunjenim Srbima, a poslije se u sve uključio i Kenijski bataljun", započeo je svoje svjedočenje Malbaša. Rekao je da je HE Peruča bila okupirana ukupno 17 mjeseci počevši od noći 16. na 17. rujna 1991. te da je s okupirane Alebića kule sustavno granatiran Sinj, Brnaze, Radošić, Glavice te ostala mjesta uz Cetinu. Po svjedokovim riječima JNA i pobunjeni Srbi su pucali iz svega što su imali, a njihove moderne haubice, koje su bile stacionirane u Prolićima, bile su najgore za stanovništvo cetinskog kraja. "U pozadini brane su imali dalekometne topove i mogli su bez problema gađati bilo koji dio centra Sinja. Udaljenost je bila samo desetak kilometara zračne linije. Koristili su i orkane koji su padali po sinjskom polju i Radošiću. Tijekom okupacije Peruče provodio se psihološki teror okolnog stanovništva u kojem su Cetinom puštalu ulje i palili gume. Sve je to ostavljalo traga na ljude. Zbog cijele situacije u to su vrijeme stanovnici napustili Bitelić, ali i ostala obližnja mjesta sve do Hana. Iseljen je bio i dio od Hrvaca do Sinja. Ljudi su bježali iz svojih domova", prepričao je svjedok. Kazao je i da je tijekom pregovora s paravojnim snagama na njihovom čelu bio tadašnji pukovnik JNA Ratko Mladić. Pregovarački uvjeti za Hrvatsku su bili nepovoljni, istaknuo je svjedok, dodavši da je Mladić samo ucjenjivao i postavljao uvjete. Otkrio je da je u to vrijeme došlo do razmjene zarobljenika pa je tako Hrvatska oslobodila 22 pripadnika JNA, dok je druga strana Hrvatskoj predala sedam mrtvih tijela te nekoliko civila. "Ti civili koje su predali Hrvatskoj su bili zarobljeni u zatvoru Knin. Kada su ih vratili bili su potpuno izubijani i bosi. Tukli su ih i mučili, a to se na njima i vidjelo", zaključio je Malbaša. Optužnica Županijskog državnog odvjetništva Đukića tereti da je kao zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. kninskog korpusa nakon naredbe zapovjednika korpusa i Srpske vojske krajine generala Ratka Mladića i Mile Novakovića zajedno s majorom Milanom Koricom, zapovjednikom pogranične milicije SAO Krajine izdao zapovijed o rušenju brane s 30 tona eksploziva. Eksplozija je prouzročila izravnu štetu od 90 milijuna kuna, a na sanaciju je potrošeno dodatnih deset milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Na optuženičkoj klupi u Splitu našao se samo Đukić jer je Ratko Mladić u Haagu, Korica je nedostupan, a Novaković je preminuo prošle godine. Tijekom suđenja bi se trebali čitati dijelovi ratnog dnevnika Ratka Mladića kojeg je splitskom sudu ustupio sud u Haagu. S druge strane Đukićeva obrana osporava pravnu kvalifikaciju optužnice i činjenični opis.