Vojko Obersnel - samoproglašeni Ustavni sudac

Gradonačelnik Rijeke izabrao je bezakonje, uzurpiravši vlast kako bi svoj stav nametnuo kao obvezni sud na svome “feudu”. Političke elite ne namjeravaju mijenjati izborni sustav koji ih privilegira, poručuju nam i ovih dana HDZ, SDP... Licemjeri još od 2010. ignoriraju apel Ustavnog suda o izmjeni izbornih zakona kako bi neujednačenu vrijednost glasa birača sveli na dopuštenu razinu. Očito ne žele ni razgovarati o tomu što ni za Venecijansku komisiju Vijeća Europe povlašteno političko predstavništvo nacionalnih manjina nije trajno rješenje. Briga ih što stotine tisuća birača, više nego što je ukupno pripadnika manjina, nitko ne predstavlja u parlamentu. Bi li HDZ-ovci tako srčano štitili manjine i bi li Milorad Pupovac bio tako oprezan u procjeni odgovornosti Martine Dalić da ih ne veže magnet vlasti, koji sada s pozicije moći od milja zovu politička stabilnost. Najava ministra Lovre Kuščevića o izmjeni Zakona o referendumu govori da narod ima posljednju šansu nešto učiniti. Državne i s njima umrežene lokalne vlasti, pojedini mediji, udruge i pojedinci, “crni i crveni”, “ustaše i partizani”, “antife” i “katotalibani”, ljubitelji i mrzitelji Tita, oni za koje je ocean između Jasenovca i Bleiburga, ujedinili su se u naoko neprincipijelnu koaliciju, ali u kojoj svatko zna što mu je raditi u protunarodnoj kampanji za očuvanje trenutačnih pozicija. Čak i da se iskreno brinu o višim interesima, političkoj stabilnosti, pravima manjina i žena, to čine izrazito nedemokratski. I neustavne inicijative treba spriječiti ili nadjačati u fer utakmici. Očuvanje tog principa sada je važnije i od samog sadržaja referendumskih pitanja kojima se stignemo suštinski baviti i ako inicijative prikupe potreban broj potpisa. Možda neka pitanja nisu najbolje sročena, možda ih nije ni trebalo ili ih je opasno postaviti na referendumu. Sve je to u drugom planu. Sada je važno očuvati ugroženi princip na kojem počiva moderna civilizacija i demokracija! Barem bi Hrvati trebali biti svjesni značenja tog principa koji su mnogi smatrali toliko važnim da za njega vrijedi biti zatvoren ili umrijeti u mukama. A najbolje ga je formulirao čitajući djelo francuskog filozofa Helvetiusa “O duhu”, njegov poznatiji kolega poznat pod pseudonimom Voltaire kad je o stavovima u toj knjizi, kasnije osuđenoj na spaljivanje, prije oko 260 godina rekao, kako mu se pripisuje: “Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite”. Ustavno jamstvo jednakog biračkog prava i na referendumu, isprazna je fraza ako lokalni šerifi mogu odlučiti hoće li jednu narodnu inicijativu potpomagati, a drugu otežati (skupo) naplaćujući zakup javnog mjesta na kojem bi se trebalo prikupljati potpise, ili čak, kao u slučaju Rijeke, potpuno onemogućiti. Narodna inicijativa onda postaje instrument bogatih i podobnih vlastodršcima. Gradonačelnik Vojko Obersnel, samoproglašeni ustavni sudac, dao si je ovlast kakvu nema ni jedan ustavni sudac, već isključivo većina sudaca Ustavnog suda. Tko je on da sudi što jest ili nije u skladu s Ustavom!? Uzurpator! Može izreći mišljenje, ali ne ga nametnuti kao sud obvezujući za sve na svom “feudu”. Zar bi svaki lokalni “šerif”, tobože tumačeći Ustav, trebao određivati što narod smije, a što ne. To je bezakonje, autokracija, a ne demokracija. I Zakon o referendumu propisuje da se izjašnjavanje o potrebi raspisivanja referenduma može održati “na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela” grada ili općine. Mogao je Luj XIV. reći “država, to sam ja!”, ali Obersnel ipak nije taj kalibar koliko god se njemu činilo da za to ima dobre argumente. Nedopustivo je od referenduma do referenduma određivati gdje se mogu prikupljati potpisi. To je manipulacija, negacija vladavine prava. Čak se i onaj nakaradni prijedlog Milanovićeva SDP-a, da se potpisi za referendum prikupljaju u uredima državne uprave, u odnosu na Obersnelov prijeki sud čini kao prilog jačanju demokracije. Uzgred, paradoksalno je da se Obersnel javlja kao zaštitnik građana od manipulacija i laži, o čemu se može razgovarati, ali argumentima, a sam se time služi. I sve to zbog žena, a da nije medija i kamera, kojih je iznerviran postao svjestan u zadnji tren, svojedobno bi kišobranom na ulici presudio ženi trostruko slabijoj od sebe, kad je vrijeđajući ga kritizirala njegovu politiku u gradu. Doduše, tada još nije čuo za Istanbulsku konvenciju. Očigledno je i da referendum odavno vapi za uravnoteženim normativnim okvirom koji bi spriječio ovakvo redikuliziranje pravne države, ali i manipuliranje narodom. Ipak, i podrška održavanju aktualnih inicijativa prilika je da se pošalje upozoravajuća po(r)uka političkim elitama da, prema prvom članku Ustava, u RH “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana”. A ne, ako to dopusti Obersnel, SDP i HDZ! Makar potom i Ustavni sud rekao da jedan ili oba referenduma nisu u skladu s Ustavom. Marinko Jurasić / Večernji list