Vučić diže vojni proračun u 2021. za dramatičnih 44 posto! Što to Srbija smjera?

Srbija će u ovoj godini oko 700 milijuna eura usmjeriti na modernizaciju i nabavu jakih i novih oružanih sustava poput ruskog Pancira-S. 

Najavljeno – učinjeno. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nema problema ni s donošenjem i realizacijom svojih odluka ni s brzinom odlučivanja. Kada je prije mjesec i pol najavio, nakon sjednice “Saveta za nacionalnu bezbednost”, da će se nabava za vojsku drastično povećati, to je izazvalo nemalo iznenađenje u vojnim i stručnim krugovima.
Srbija već tri-četiri godine ambiciozno nabavlja nove oružane sustave i stalno povećava vojni proračun, ali u godinama neizvjesnosti i gospodarskog očaja koji je izazvala pandemija koronavirusa povećavanje vojnog proračuna zadnja je stvar koju bi državne vlasti drugih zemalja sada poduzimale. A kako je riječ o dramatično velikom povećanju proračuna za vojsku od čak 44 posto, takva vijest doista bode oči. Rebalansom državnog proračuna za 2021., koji glatko prolazi u parlamentu gdje Vučić nema nikakvu oporbu, proračun je povećan za gotovo 400 milijuna eura i približio se iznosu od 1,3 milijarde eura. Prije pet godina je vojni proračun Srbije bio manji od hrvatskog vojnog proračuna, a 90 posto novca trošilo se na plaće vojnika. Vojska Srbije tada je oskudijevala u svemu, tako da se jedan od bivših ministara obrane RH, koji je bio u posjetu Srbiji, nakon povratka čudio kako ta vojska uopće može funkcionirati. Sada je situacija potpuno suprotna, hrvatski je vojni proračun u drugoj godini krize zbog COVID-a smanjen i točno je dvostruko manji od vojnog proračuna Srbije. Postupno povećavanje vojnog proračuna susjedne države nije sve dosad izazivalo gotovo nikakvu zabrinutost, no kada vam susjed preko noći povisi proračun za vojsku za 44 posto i odluči da će samo u ovoj godini oko 700 milijuna eura usmjeriti na modernizaciju, što znači daljnju nabavu jakih i novih oružanih sustava, onda već zvoni na uzbunu.

Hrvatska i Srbija nisu bilo kakvi susjedi, s tom državom Hrvatska je vodila zadnji rat, do prije 26 godina, a naš istočni susjed prestao je ratovati tek 1999. Stoga je sasvim legitimno zaključiti da se Hrvatska mora upitati što to Srbija namjerava. I ne samo ona, nego je to već tema za NATO, kojega je Hrvatska članica. Kada se dogodi tako drastično povećanje vojnog proračuna u nekoj državi, prema europskim pravilima o međusobnom nadzoru vojnih efektiva, ona treba obrazložiti zašto to čini. U suprotnom, netko tko manje ili nikako ne vjeruje u mirotvorstvo Vučićeve Srbije mogao bi pomisliti da se ta država priprema za rat. U novom vrlom svijetu, u kojem smo svjedoci stvaranja novog svjetskog poretka i gdje je sve podložno brzim promjenama, odgovorna državna politika koja se brine o svojoj nacionalnoj sigurnosti u takvim okolnostima treba se voditi sloganom “zamisli nezamislivo”. Hrvatska, dakle, ne može više biti uljuljkana u sigurnost kojoj joj na papiru jamči članstvo u NATO-u i praviti se da se kod našeg do jučer agresivnog susjeda koji je imao pretenzije osvojiti hrvatske teritorije ništa ne događa. A događa se, kao što svjedočimo, veliki strateški i geostrateški pomak. Srbija jest na papiru vojno neutralna država, ali u stvarnosti se njezin sada već provokativni rast vojnog proračuna sigurno može dovesti u vezu sa sve većim pretenzijama Putinove Rusije na ovim prostorima. A Vučić ionako ne krije tko mu je ovdje uzor.

Vojni stručnjaci iz Srbije pokušali su odmah procijeniti o kakvim se to novim vojnim nabavama Srbije radi i navode da je uglavnom riječ o jačanju ratnog zrakoplovstva, slijedom Vučićevih izjava da Srbija na ovim prostorima opet treba postati glavni vojni faktor. To, naravno, ne znači da je Srbiji u prvom planu neki novi ratni sukob, nego je riječ o jednostavnoj pragmatici da vojna sila stvara i onu političku, a onda i ekonomsku moć. Srbija, dakle, tim dodatnim novcem planira modernizirati svoju borbenu eskadrilu MiG-ova 29, dodatno ojačati helikopterske eskadrile koje sve nose oružje te nabaviti još tri baterije ruskih protuavionskih raketa Pancir-S. Sigurno će se nastaviti i s nabavom naoružanih bespilotnih letjelica kineske i turske proizvodnje. 

Neki bivši hrvatski ministri obrane i načelnici Glavnog stožera ne dvoje što bi sada Hrvatska trebala učiniti. Potrebna je brza sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, s dvije točke dnevnog reda – analizom toga na koje vojne sustave će Srbija trošiti novac i drugo, kako novoj situaciji prilagoditi dugoročni plan razvoja (DPR) HV-a za idućih 10 godina, dokument koji se upravo finalizira. Ravnoteža je potpuno promijenjena i jasno je da se DPR mora reformirati za još bržu modernizaciju HV-a. O tome što napraviti, dakle, u vojnim krugovima nema dvojbi, no ima ih oko toga imaju li državne vlasti i vojni vrh RH viziju i odlučnost. Prestanak nećkanja oko objave odluke o nabavi nove borbene eskadrile za HRZ bio bi, za početak, dobar odgovor. Vučićevo ambiciozno naoružavanje Srbije moglo bi se pokazati kao čin koji će prelomiti hrvatske obrambene muke i neodlučnosti.