Vukojević: Mustač je mi je sjedio na leđima u autu kad su me Udbaši oteli

Istaknuo je kako se za vrijeme dugogodišnjeg praćenja Udbe njime bavilo 175 udbaša,110 sudaca i 50 tajnih agenata, a podaci su iz njegovog dosjea Prvoga dana svjedočenja na muenchenskom suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, nekadašnji član Komisije za istraživanje komunističkih zločina Vice Vukojević opisao je kakav je progon Udbe i njezinih ostataka u suverenoj Hrvatskoj osobno doživljavao. Nakon predstavljanja sudu, sudac Dauster se s osmijehom obratio Vukojeviću. „Donijeli ste veliki kofer, najvjerojatnije nećemo danas biti gotovi", rekao je Manfred Dauster i zakazao dva nova ročista za svjedočenje Vice Vukojevica krajem travnja. Vukojević je potom, na traženje suca opisao svoj životni i poslovni put. "Drugi svjetski rat je iza sebe ostavio velike žrtve u Hrvatskoj. Hrvatsku su pogodile dvije velike i teške ideologije - nacizam i komunizam. Za vrijeme rata, a i posebno poslije rata stradali su mnogi nevini ljudi", rekao je uvodno Vukojević. Vukojević je dalje pojasnio kako je u avnojskoj rezoluciji iz 1942. godine navedeno da se bliži čas odmazde i da nema krivičnog djela za nista čime se brane interesi NOB-a. "Britanski general Scott sam je izjavio da su u Bleiburgu po svršetku Drugog svjetskog rata u ruke jugoslovenske vojske predali 500 tisuća Hrvata, iako su znali da ih šalju u sigurnu smrt", rekao je Vukojević i dodao da je na prvom Općem saboru HDZ-a1990. govorio o žrtvama Bleiburga i tražio da se javno govori o pokolju i stradanju Hrvata te stradanju hrvatskih emigranata, a za simbol tog stradanja predložio je ubijenog hrvatskog emigranta Brunu Bušića. Sabor je o tome donio zaključak i nakon što je HDZ preuzeo vlast 30.05.1990. dobio je, kaže, nalog od Predsjednika RH Franje Tudjmana da sačini Zakon o žrtvama rata i poraća. Mišljenje je trebala dati i Vlada RH, ali tadašnja Vlada nije imala prijedloge ni sugestije, pa su zakon odložili na godinu dana. Zakon je usvojen 8. listopada.1991. na tajnom položaju Vlade, koja se izmjestila zbog granatiranja Banskih Dvora i pokušaja atentata na JNA na hrvatski državni vrh dan ranije. Nakon uvodnog izlaganja, Vukojević je govorio o svojem iznimno teškom životnom putu za vrijeme komunističke diktature. Govorio je o zatvaranjima, zabranama daljnjeg obrazovanja, o tome kako su ga otele tri osobe, mučenjima i premlaćivanjima tokom boravka u zatvorima. Između ostalog, pričao je i o boravku u logoru na Sv. Grguru. Istaknuo je kako se za vrijeme dugogodišnjeg praćenja Udbe njime bavilo 175 udbaša,110 sudaca i 50 tajnih agenata, a podaci su iz njegovog dosjea. Potom je naveo i sve poslove i funkcije koje je obnašao u RH po njenom osamostaljenju. Godine 1999g. kad je bio kandidat za Ustavnog suca vrijeme je kada opet počinju napadi na njega. U to vrijeme mediji pišu o silovanju Bošnjakinje na području Mostara. Vukojević je ocijenio kako "poseban medijski terorizam doživljava nakon svjedočenja protiv Krunoslava Pratesa. Navodi kako je i novinar Željko Peratović na svom blogu napisao da će nakon svjedočenja biti otvorena vatra na Vukojevića - od strane tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića. U isto vrijeme je, navodi Vukojević, u sklopu njegovog progona, na HRT u emisiju Latinica dovedena ženska osoba koja je glumila tu navodno silovanu Bošnjakinju. "Kratko nakon toga Vesna Pusić traži od Sabora ukidanje imuniteta, kako bi mi se moglo suditi za silovanje", objasnio je svjedok. Dobroslav Paraga na osnovu novinskih natpisa podnosi prijavu za silovanje. Vukojević je dalje naveo da je DORH zatražio od BiH informacije i izvješće o tom silovanju, međutim, došlo je izvješće kako ta ženska osoba ne postoji i da on u to vrijeme uopće nije bio na mjestu navodnog silovanja. "Dražen Bošnjaković, član HDZ-a stavlja tu temu na dnevni red, tako da je na mene napadano s obje strane", ocijenio je Vukojević. Osobito zla žena u svemu tome, kako je naziva Vukojević, bila je Silvana Perica - novinarka Večernjeg lista, koja je, kaže Vukojević, umjesto da izvještava iz Ustavnog suda, izvjestavala o "silovanju". Vukojević podsjeća da "ta ista novinarka, piše i o ovom suđenju, te navodi kako se sud u Münchenu poziva na Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a koja se nije proslavila u istraživanju žrtava u Jasenovcu". "Želi reći da je moj rad i rad komisije beznačajan," istaknuo je Vukojević i naveo kako hrvatski mediji "vode kampanju i šire dezinformacije o njemu - radi Perkovića i Mustača. "Predat ću svoje zapise sudu, da sud proslijedi određenim EU institucijama ili medijima koji prate demokratsku slobodu medija", rekao je Vukojević. Odvjetnik Gizele Đureković Siniša Pavlović pitao je svjedoka je li mu poznato tko su tri osobe koje su ga otele. "Jedan od trojice je bio Zdravko Mustač! Njega sam vidio dok sam ležao na zadnjem sjedištu a on je sjedio na meni", rekao je Vukojević. Odvjetnik Pavlović je zamolio svjedoka da objasni kakav je logor bio Sv.Grgur, kako bi sudu bilo jasnije o čemu se tu govori, na što je Perkovićev odvjetnik Beyer prosvjedovao no sudac Dauster je želio čuti odgovor. "Naprotiv, mene interesira", konstatirao je sudac. "Otok Sv.Grgur je bio logor za žene i muškarce, koji je malo poznat, dok svi znaju za Goli otok. Na Sv.Grguru na istočnoj strani otoka se nalazi logor za žene a na zapadnoj logor za muškarce. Uvjeti su bili stravični", objasnio je svjedok. Nobilo je u pokušaju diskreditiranja Vukojevića pitao je li bio član HVO-a. "Kada je Mate Boban pozvao sve Hrvate rođene u BiH da se odazovu, po savjesti, jer sam rođen u BiH, sam se i odazvao! Bio sam pri ruci Bobetku kad se išlo u deblokadu Dubrovnika, s UN-om sam kao brigadir radio u Bosni", rekao je Vukojević. "Jeste li u uniformi ulazili u Parlament?", pitao je Nobilo. "Nikada! To je izmišljotina Mike Tripala i nekih zločestih novinara" rekao je Vukojević koji je primjerak svoje knjige Dosje 240271 dao sucu Dausteru ali i sudskim vještacima.