VUKOVARCI POLUDJELI: ‘Nama šaljete taj ofucani šator? Nek’ si ga Klemm i Glogoški nose doma!’

"NEŽELJENI EKSPONAT" Nisu li svi mali ljudi, djeca, koji su kao nedužni civili stradali više zaslužni za svoju spomen sobu nego taj šator?? Gospodo, igrate se Vukovarom, igrate se hrvatskom svetinjom...", izjava je vukovarske građanke i hrvatske braniteljice. Građani Vukovara, a posebno oni koji su sudjelovali u obranu ovog grada, nisu dobro podnijeli izjavu Đure Glogoškog o “prebacivanju šatora u vukovarski muzej”. Jer, da bi se nešto pretvorilo u povijesni eksponat, mora iza sebe imati trag učinjenog. Što se vukovarskih branitelja tiče, nije se učinilo ništa, a i šator iz Savske nema nikakve veze s povijesnom građom iz ratnih dana obrane Vukovara izloženih u Memorijalnom centru. Podsjetimo, vođe prosvjeda u Savskoj na jučerašnjoj su tiskovnoj konferenciji zaključili kako je prosvjed branitelja okončan, te stavili “ključ u bravu” razapetog šatora. Vukovarci smatraju, naša priča nikako nije zaključena, ništa od uvjeta se nije isposlovalo a ostavka Matić, Glavaševića i Nađ dogodila se redovitom smjenom vlasti i svakako nije zasluga branitelja. No, da od prosvjeda “nema kruha”, Vukovar je odavno shvatio. Ono što ih ovog trenutka ljuti jest postavljanje šatora u njihov muzej. Evo nekih reakcija: “Svi branitelji su bili uz taj šator, odlazili, davali podršku dok se nije shvatilo da pojedinci u istom “štite” sebe i određene osobe. Odlučili su skloniti šator, odlično, neka ga Đuro ili Klemm nose sebi doma za uspomenu, Zašto ne dođe cijela vlada u ovaj grad i poskida ploče, pa ih stavi u neku spomen sobu? Zašto odbor koji je danas navodno zasjedao i donio odluku da se šator preseli u Vukovar nije donio odluku da se otvori spomen soba našem Darku? Nisu li svi mali ljudi, djeca, koji su kao nedužni civili stradali više zaslužni za svoju spomen sobu nego taj šator?? Gospodo, igrate se Vukovarom, igrate se hrvatskom svetinjom…”, izjava je vukovarske građanke i hrvatske braniteljice. S njom se potpuno slaže i D.S., branitelj iz Vukovara (podatci poznati redakciji) i dodaje: “Ja bih lijepo molio da šator instaliraju negdje dalje, a u našem Vukovaru neka otvore 50 radnih mjesta u proizvodnji bilo čega s plaćom od barem 3500 kuna na ruke… “ “Šator u Vukovaru ne postavlja se simbolički! Ako se bude postavljao, imat će za to razloga jer problema u Vukovaru ima za 100 šatora.  Ima li mjesta po Statutu za postavljanje šatora u Memorijalnom centru ili će netko ponovo kršiti Zakone?! Očigledno to nekome nije jasno. Memorijalno-dokumentacijska građa da, no ništa drugo što nema veze s Domovinskim ratom. Postoji Statut javne ustanove i zna se čemu ona služi! Od mrtvih i grobova nećemo dozvoliti praviti niti sprdnju niti ičiju prčiju!”, jasna je braniteljica iz Vukovara. Vukovarcima nije jasno, zašto se šator, kojeg pojedini u ljutnji nazivaju “ofucanim” i “potrošenim” ne smjesti u neki zagrebački muzej. Gdje će se smjestiti šator koji je 555 dana bio razapet u Savskoj 66, doznat ćemo ubrzo. Sve do tada, čini se, nosit će titulu “neželjnog eksponata”.