W. W. Safar: SUOSJEĆAJNOST JE DOMOLJUBLJE

Svi su dali ponešto, a neki su dali sve...

  Charles Dickens (moj dragi brat po peru) napisao je 21 siječnja 1835., u pismu prijatelju Seymouru (karikaturisti) ovo: " ...dragi prijatelju, pitaš me zašto su nam džepovi prazni pored srca punih suosjećajnosti i glava punih pameću, nakon dosta mozganja shvatih, DOK PAMETNI GOVORE LUKAVI SE BOGATE...." Dakle nije to rečenica Andrića. A kada govorite o Andriću koji eto po vama je uspio podijeliti narode... Mislim da to niti jednom riječju nije bila nakana književnika već upravo onih koji se žele obogatiti ili nahraniti vlastite taštine na račun književnika... Znameniti ljudi mogu čednim riječima rušiti barijere u ljudskim glavama dok lukavi manipulatori podižu barijere u glavama,jer oni prvi žive za čovječanstvo a oni drugi žive od čovječanstva!... Rušeći barijere u glavama, književnost (poezija i proza) ne rastavlja već spaja ljude!... Ako to ne uspijeva onda i nije prava književnost. Suosjećajnost spaja ljudska srca dok ih pohlepa razdvaja!... Ljubav spaja srca dok ih mržnja razdvaja! Nikada u svom životu nisam dao niti jedan intervju niti ću ga ikada dati, jer umjesto mene govori poezija i proza, i svi oni koji čitaju umom i srcem poeziju shvatiti će da je stih moja domovina a pjesma moje čovječanstvo. Nažalost ovu poruku ne mogu shvatiti oni koji na svijet gledaju očima svojih partijskih vlastodržaca,one urednice dnevnika HRT kojima je stalo više do ruža na usnama nego čovjeka na cesti,onim urednicima kojima je više stalo do blesoekrana nego vlastita mišljenja...Tu poruku nažalost ne shvaćaju niti oni proračunato hladni politikatni koji su zbog vlasti i slave spremni i gaziti preko ljudskih leševa,i oni politički muljatori koji su spremni prodati ne samo prirodne resurse ove divne zemlje već i vlastito dostojanstvo za novac. Tu poruku ne će shvatiti svi oni bezosijećajni ljudi kojima je suosjećajnost najveći neprijatelj, takvi nepovjerljivo gledaju na dobronamjerne ljude, ali ne bježe od njih,nego se prianjaju ,kao tama uz svijeću,želeći ukrasti toplinu i svijetlost. Tu poruku ne će shvatiti svi oni politikanti na lokalnoj i državnoj razini koji služe samo jednom gospodaru,pohlepi: Tu poruku ne će shvatiti svi oni bezosjećajni ljudi koji ne žele pogledati u oči tisućama majki(Vukovar, Srebrenica,Kosovo..) ; majki koje su bezosijećajni barbari u odorama JNA zavili u crno;Tu poruku ne će shvatiti bezosjećajni ljudi koji ne žele pogledati u oči Vukovarske dječice koje su oni barbari ostavili bez majki i očeva, a zašto ti bezosjećajni politički manipulatori ne žele pogledati u njihove oči žigosane žigom vječne tuge? Na to pitanje morati će kat tad odgovoriti onom sucu u ogledalu. Ja osjećam samo jedno, da su Vukovarci branili svoje domove na isti način kao i što pjesnik brani svoju poeziju, suosjećajnošću i ljubavlju za sve ljude, dok su oni bradati barbari u odorama JNA razarali ciglu po cigli ,čovjeka po čovjeka, i najveća kazna tih barbara i njihovih vražjih političkih i "akademskih" mentora je upravo njihova bezosijećajonost i mržnja, koja im je razorivši srca i stvorila najveće barijere u glavama. I danas ,kada bi taj patnički Vukovar trebao živjeti u miru i harmoniji kao grad od posebnog pijateta, lukavi politikanti za svoje jezovite ciljeve koriste srpsku manjinu podižući barijere u ljudskim glavama. A zašto je tim bezosijećajnim ljudima stalo da se barijere u glavama uzdižu do u nebo poput babilonske kule? Jer samo na taj način mogu sakriti svoju nesposobnost, pohlepu i bezosijećajnost, koja gura ovu divnu zemlju u podijele i mržnje, kaos i anarhiju. Kao pjesnik i čovjekoljubac više vjerujem onim ljudima koji su svojim životima branili ljude od ubojica i nacionalsocijalista balkanskog krvnika Miloševića, nego onima koji su u toplim uredima planirali svoje političke karijere. Neka vrijeme bude sudac, u njegov sud se uzdam, i taj sudac me uči da nema tog ljudskog zakona na papiru koji vrijedi više od od zakona srca. Walter William Safar Izvornu vijest možete pogledati OVDJE