ZABORAVLJENA GROBNICA: ‘U njoj je 56 Hrvata umiralo danima, njihov vapaj čuli su i Srbi s druge strane Une’

Žrtve su umirale danima. To su potvrdili vještaci koji su radili na ekshumaciji, ali i iz iskaza svjedoka s druge, bosanske strane rijeke Une koji su rekli da su danima čuli vapaje s hrvatske obale. Iz iskaza ranijih svjedoka i sa srpske strane saznalo se da su tijela najmanje 56 ubijenih, Srbi nakon likvidacije ostavili na mjestu zločina, a neke pobacali u Unu. prenosi dnevno U mjesecu smo prisjećanja masovne grobnice na Ovčari gdje se dogodio najstrašniji zločin počinjen tijekom Domovinskoga rata. Na žalost, Hrvatska obiluje grobnicama koje, iz tko zna kojeg razloga, polako odlaze u ropotarnicu povijesti. Druga masovna grobnica po veličini iza Ovčare nalazi se u Baćinu. U sebi je sve do 1997. skrivala 56 izmasakriranih tijela. Točnije, gomilu izmrvljenih kostiju… Umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan neumoran je u traganju za prešućenim istinama, žrtvama i grobnicama kojih je Banovina puna. Uz svako poštivanje prema Ovčari i Vukovaru, Škabrnji i Voćinu, već dugo želi skrenuti pozornost na Dubicu, Hrvatsku Kostajnicu i Dvor, čijih 400-tinjak žrtava nijemo vapi za upoznavanjem javnosti o njihovim sudbinama, ali i za priznavanjem. – U meni već godinama gori jedna želja, jedna ideja da se čuje za Baćin, jer uz dužno poštovanje prema drugim žrtvama i stratištima, hrvatska javnost miješa zločine u Baćinu i Voćinu. Voćin je u Slavoniji, gdje je ubijeno 47 ljudi, a Baćin je doživio veće zlo nego Škarbrnja, no tako se malo govori i zna o Baćinu – kazao je u jednom od intervjua za naš portal Orkan. Vapaji umirućih s obale Une čule se danima Kada je s Olujom došlo do oslobođenja, u ožujku 1997. u Baćinu je pronađeno golemo stratište, druga po veličini masovna grobnica u Hrvatskoj. Pronađeno je 56 tijela, izmasakriranih bagerom koji ih je nemilosrdno prevrtao pa je većina tijela nađena bez udova i odsječenih glava. Idućeg mjeseca, u travnju, identificirano je 36 osoba: njih 31 bilo je iz Dubice, a pet iz Cerovljana, ti su ljudi dostojno pokopani, dok preostalih 20 NN osoba počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici. Žrtve su umirale danima. To su potvrdili vještaci koji su radili na ekshumaciji, ali i iz iskaza svjedoka s druge, bosanske strane rijeke Une koji su rekli da su  danima čuli vapaje s hrvatske obale. Iz iskaza  ranijih svjedoka i sa srpske strane saznalo se da su tijela najmanje 56  ubijenih Srbi nakon likvidacije ostavili na mjestu zločina, a neke pobacali u  Unu. 56 žrtava bačeno u plitke jame – Tadašnje rukovodstvo Mjesne zajednice Dubica na čelu s predsjednikom SDS-a Milom Mišljenovićem 18. listopada ‘91., na sastanku u poljoprivrednoj zadruzi, donijelo je odluku da se preostalo hrvatsko stanovništvo popiše i pritvori u seoski dom u Cerovljanima i u vatrogasni dom u Dubici. Dva dana kasnije, na ove dvije lokacije zatočeno je više od 70 ljudi. Nakon tri dana ljudima je rečeno da idu na razmjenu u Glinu. Iako je to svima bilo sumnjivo, potrpani su u autobus i krenuli prema Kostajnici. U selu Baćin dočekala ih je Jedinica za posebne namjene MUP-a SAO Krajine predvođene Stevom Borojevićem. Izvukli su ljude i između ceste i rijeke na jednoj poljani i pobili ih. Nisu pokopani dok nije počelo smrdjeti pa su došli bageri i iskopali rupe u koje su pobacani – priča pukovnik Pandža. Banovina će postati mjesto posebnog pijeteta Orkan podsjeća i na akciju Una iz rujna 1995. o kojoj se premalo govori. Tada je u Dubici poginulo i 13 pripadnika postrojbe Crnih mambi, iz sastava Druge gardijske brigade, dok su u Dvoru ginuli pripadnici Tigrova, a u Hrvatskoj Kostajnici izginuli su pripadnici izvidničke satnije Zbornog područja Zagreb te jedan pripadnik 153. brigade Velika Gorica. S obzirom na to da je riječ o maloj općini u kojoj danas živi oko 2000 stanovnika, u odnosu na broj hrvatskih žitelja prije Domovinskoga rata, to je općina s najvećim brojem stradalih u Hrvatskoj. Zbog svega ovoga, Orkan smatra da Banija zaslužuje biti mjesto posebnog pijeteta. Predsjednici i premijeri nikad nisu došli na najveću masovnu grobnicu iza Ovčare! – Banovina je natopljena krvlju i to se ne smije zaboraviti. Bilo bi lijepo vidjeti autobuse koji dovoze djecu… Ta djeca bi kroz spomen-sobe nešto i naučila o patnjama hrvatskoga naroda. Na obljetnici koja je u listopadu, bilo bi lijepo vidjeti i premijera, predsjednika i cijelu tu političku svitu koja ovdje još nikad nije bila i nije vidjela drugu po veličini masovnu grobnicu u Hrvatskoj – poželio je Ivica Pandža Orkan.