Zaboravljeni heroj VITEZ STOJAN VUJNOVIĆ-“SRBIN”!

Pukovnik Stojan Vujnović Srbin je Heroj Domovinskog rata rodom iz Andrijaševaca, i sa ponosom mogu kazati je pravi i istinski slavonski sin. Prema riječima pukovnika Ivana Anđelića, Heroja Vukovara, Stojan Vujnović Srbin je bio čovjek i bojovnik iznimne i rijetko viđene hrabrosti. U vrlo teškim situacijama je ostajao hladnokrvan, i priseban. (1953.-11. rujna 1992.) je bio pukovnik Hrvatskih obrambenih snaga tijekom Domovinskog rata. Biografija Rođen je u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Oženio se i dobio kćer. Početkom rata u Hrvatskoj priključuje se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je mnogim borbama u okolici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin. Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika II. bojne HOS-a “Ante Paradžik”, koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu. Pri tome mu je i dodjeljen čin pukovnika. Sama postrojba koja mu je dodjeljena nije bila veličine bojne, čak je bila i manja od satnije. II. bojna HOS-a “Ante Paradžik” neslužbeno je bila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno. II. bojna HOS-a “Ante Paradžik” bila je nacionalno vrlo mješovita postrojba, u njoj je bilo stranaca iz mnogih europskih zemalja, ali i nekoliko iz arapskih zemalja, koji su bili okupljeni u vodu “Allahu Ekber”. I u ostatku 104. HVO brigade bilo je mnogo stranih dobrovoljaca. 11. rujna 1992. Vujnović je u krenuo kombijem u kratak posjet kući i kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija ali ubojice nisu otkriveni. Lenka je u pratnji HOS-ovaca prevezena u Đakovo u bolnicu te je kasnije nestala. Vujnović je nekoliko dana kasnije pokopan u rodnom mjestu. HOS-ovci su iznjeli teoriju da je Vujnović ubijen od strane HVO-a no to nije potvrđeno. HVO je iznio mogućnost djelovanja srpskih diverzanata koji su ubili Vujnovića. Postoji i priča da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom. O atentatu postoji dokument Ministarstva obrane RH, koji je potpisao brigadir Josip Perković. Ubojice nikada nisu otkriveni. No ima suda i za takve izrode koji pucaju Hrvatima, herojima domnovinskog rata u leđa. Po želji pripadnika postrojbe, II. bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u II. bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik. II. bojna “Stojan Vujnović Srbin” ukinuta je u veljači 1993. a ljudstvo je prešlo u sastav 104. HVO brigade.