Zadnji dan države Hrvatske

Naše očitovanje o još jednoj zabludi i predaji Države bez ispaljenog metka Historia est magistra vitae (povijest je učiteljica života) vrijedi očito za sve osim za Hrvate. Zbog čega Hrvati iz prebogate povijesti, kojom se može pohvaliti malo koji europski narod, nikada ništa ne nauče? Hrvatski narod i državni prostor nikada nitko mačem nije pokorio ni osvojio, a mi u robstvu provedosmo devet stoljeća. Godine 1102. spletkama ondašnje vlaške stranke, postadosmo po ženskoj lozi kraljice Jelene, dota Ugarske. Dragovoljno je potpisana Pacta conventa, koja je trajala sve do Mohačke bitke 1526. Umjesto da proglasimo vlastitu državu, na saboru u Cetinu 1. siječnja 1527. prihvatismo Ferdinanda I. Habsburškog za kralja Hrvatske, kao tobožnjeg zaštitnika Hrvata od Turaka, iako smo se i dalje sami branili i krvarili. Ban Jelačić je prokockao šansu za proglašenjem države 1848. kada je Austrija bila na koljenima i kada su je Hrvati spasili od Ugara. Kao „nagradu“ Hrvati dobivaju Bachov apsolutizam koji je trajao sve 1860. Godine 1868. umjesto prihvaćanja programa dr. Eugena Kvaternika i dr. Ante Starčevića da se bezuvjetno proglasi samostalna hrvatska država, Hrvatski sabor velikom većinom glasova pristaje na sramotnu Hrvatsko – Ugarsku nagodbu i svojevoljno se stavlja pod Ugarsku. Starčević je zbog toga od muke preko noći potpuno i doslovno posijedio. Prvi svjetski rat Hrvati također po naravi stvari, slijedeći „svijetlu“ tradiciju ne iskorištavaju, nego se 1918. opredjeljuju za jugoslavenstvo, što se pokazalo daleko pogubnijom odlukom od svih dotadašnjih. Pravaški državotvorni program se ostvaruje pod vodstvom dr. Ante Pavelića i u vihoru Drugog svjetskog rata 1941. proglašava se NDH koju Hrvati listom s oduševljenjem prihvatiše. Trajala je kratke ratne četiri godine, a u njezinom rušenju su sudjelovali i domaći izrodi koji se sada zovu antifašistima. Silom nametnutu drugu Jugoslaviju 1945. Hrvati plaćaju najskuplje do sada. Izvršen je genocid strahovitih razmjera za koji niti jedan tzv. antifašist nije odgovarao. Ni iz ovoga nije izvučena nikakva pouka i to će u drastičnom obliku pokazati sljedeća hrvatska država. U Domovinskom ratu smo srušili tekovine izroda antifašista (crvenih fašista) i 1991. je proglašena Neovisna (umjesto nezavisna) država Hrvatska. Nastala je u ratu, ali lokalnih razmjera, pa ju u vihoru nekog Velikog rata nije bilo moguće poništiti. Trajala je do 01. srpnja 2013. kada u velikom slavlju novoga robstva predade svoje od naroda dobivene, suverene ovlasti birokratima u Bruxellesu. Hrvatska za deset godina, ako Unija opstane, više neće biti nastanjena u većini Hrvatima. Slobodno naseljavanje za 500.000.000 ljudi i Bogom dani hrvatski prostor će učiniti svoje. Time se ostvaruje maksima Oca Domovine dr. Ante Starčevića da narod koji stalno traži zaštitnika nije ni vrijedan biti narodom, nego je vrijedan da propadne. Umjesto da Hrvati barem nešto nauče iz povijesti, mi srljamo u sve veće i pogubnije zablude. Ova zadnja odluka vlasti o ulasku u Uniju, jer je referendum nelegitiman, će se pokazati pogubnijom od one iz 1918. U Zagrebu, 30. Srpnja 2013. Bog i Hrvati dok ih još ima ! Josip Miljak, predsjednik HČSP-a Izvornu vijest možete pogledati OVDJE