ZAHVALIMO MLADIĆU KOJI JE UMRO ZA SVE NAS: Darko je dobio metak u srce prvog dana Oluje

Darko Lisac, legendarni junak 2a brigade Gromovi u rat je otišao na pragu punoljetstva. Ovaj istaknuti pripadnik izviđačko-diverzantske satnije vrlo brzo je spoznao sav užas rata prolazeći kroz teške bojišnice na Banovini. O pokojnom Foxyju kojeg njegovi suborci ne mogu prežaliti ni danas, govori se s divljenjem: “Bio je hrabar… Ludo hrabar. Volio je ići “u dubinu” i obavljati najriskantnije zadatke. On je inače došao iz glinske pukovnije isto kao izviđač i stigao u vojnu bazu Trstenik gdje je nastavio izviđačko-diverzantsko djelovanje. Bio je jedan od najboljih vojnika”,  kazuje o njemu suborac Štefan Obranović – Pepa. Foxy je bio hrabar i nezaustavljiv do samog kraja. S velikom željom da oslobodi svoje rodno mjesto, Jukinec, dio Gline koja se proteže prema Petrinji, uputio se u još jednu bitku. Upravo u smjeru Gline, 1995. godine odvela ga je Oluja… “Samo je izdahnuo… Krv se slila iz usta, a oči ostale otvorene…’ “I danas mi je teško govoriti o tome. Lisac je bio mlađi od mene, prijatelj moga mlađeg brata s kojim je izvodio dječje nestašluke, bio je moj prijatelj i susjed. Toga prvog dana Oluje bili smo raspoređeni po grupacijama. Lisac je bio u mojoj grupi čiji sam bio zapovjednik. Teško da će vam sad sve biti jasno, akcije koje se događaju u ratnom vihoru su konfuzne i sve se događa u minutama doslovno. U svakom slučaju, tad je Lisac hodao ispred mene, a kako smo nas trojica bili iz Gline, gledao sam da se rasporedimo ako dođe do bliske borbe, da ne izginemo svi. Hodali smo prema kući u kojoj smo pretpostavljali da su četnici. Lijevo od nas je bio bunker. Jedan od nas je provjerio i rekao da je prazan. Bila je to greška. Lijevo od nas počela je pucnjava, a ja sam samo stigao viknuti: ‘Napad s lijeva! Svi dolje!’ Digli smo se i počeli trčati cik-cak prema bunkeru iz kojega se pucalo. Fox se digao i počeo pretrčavati prema meni. Pao je dva metra od mene. Ležao je na desnom boku prema jarku. Vidio sam na prsima veliku rupu. Suborac Ivša ga je prebacio preko ramena i počeo nositi. Trčali smo prema hladu i tamo ga spustili. Tad je samo izdahnuo, krv se slila iz usta, a oči su ostale otvorene…”, s gorčinom se prisjeća Denis Zibar, umirovljeni narednik iz Gline. “Pod kapom je uvijek skrivao svoj osmijeh” Lisca se sjeća i predsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade, Mile Krišto: “Kroz brigadu je prošlo puno golobradih mladića, sličnih, kratko podšišanih. Ali Foxa se sjećam, osim po odvažnosti, i po tome što je volio nositi kape s velikim šiltom ispod koje je uvijek skrivao osmijeh”. “Što da vam kažem, heroj… junak. Poginuo je s 23 godine od metka u srce. To vam govori da je bio u bliskoj borbi i da nije čučao u nekom rovu. Mi smo bili raspodijeljeni u manje grupacije i stigli smo nakon dvadesetak minuta… već je bio na nosilima, mrtav. Umro je trenutno, mada je navodno čak poginuo od rikošeta metka koji se odbio od asfalta”, s tugom se i nakon toliko godina prisjeća njegov suborac i prijatelj, Vidović Marijan – Mara. Darko Lisac Foxy, heroj Gromova nikada neće biti mrtav za svoje suborce. Svake godine sve više njeguju uspomenu na njega i obilaze Mirogoj na kojemu je te 1995. uz vojne počasti pokopan, ali i buketi cvijeća koje ostavljaju na mjestu njegove pogibije gdje je također postavljen spomenik, u Gorama kod Gline, nikada ne venu. Foxy, hrvatski mladić koji je umro za Hrvatsku, da je preživio rat sada bi imao 46 godina i svom, sada 24-godišnjem sinu Anti, zasigurno bi imao o čemu pričati.