Zapovjedna odgovornost za prodaju braniteljskih udjela u INA-i mađarskom MOL-u utvrđena Sanaderu, a izvršitelji?
Nakon što je utvrđeno da je naš bivši premijer Ivo Sanader sa Zsoltanom Tamasom Hernadijem, dogovorio „naknadu“ za prodaju upravljačkog paketa dionica mađarskom MOL-u u iznosu od 10.000 000,00 eura, a protiv kojega je USKOK podnio prijavu, neosporno je utvrđena Sanaderova „zapovjedna“ odgovornost za tu transakciju kojom je prodan jedan dio državnoga srebra koji nikada nije smio biti prodan.
Da li je on za to jedini krivac? Gdje su izvršitelji koji su omogućili to izdajstvo i preuzimanje? Tko su oni?
Da podsjetimo Hrvate na čije kratko pamćenje svi računaju. Sanader nije želio prodati dio državnih udjela u INA-i koji su Mađarima nedostajali kako bi preuzeli upravljanje INA-om, već je svojoj posilnici, tada ministrici branitelja i predsjednici Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja u čijem je portfelju bilo i 7% udjela u INA-i koji su pripadali braniteljima, zapovjedio da proda njihove udjele. Dio svjedočenja Damira Polančeca na suđenju bivšem premijeru Sanaderu: „ Posvjedočio je i da je Sanader Jadranki Kosor naredio da proda INA-ine dionice kojima je raspolagao Fond hrvatskih branitelja kojemu je u to vrijeme bila na čelu. Polančec tvrdi da mu je to, nakon što je pušten iz istražnog zatvora, ispričala upravo ona.“
Zaboravivši tada vlastite riječi „Kuda Ivo, tuda i ja.“, grozničavo se borila da spasi vlastitu kožu, pa čak i u jednoj izjavi za medije rekla: „Branitelji su sami prodali svoje udjele“.
Ključno je dakle pitanje: Tko je to, u naše ime, u ime pravih vlasnika, prodao udjele Mađarima? Tko im je tim postupkom prodao ne samo 7% udjela, već im je dobro znajući za odnose u vlasništvu na taj način prepustio upravljački paket i prodao braniteljsko dostojanstvo? Tko je to hrvatske branitelje doveo u realnu situaciju da im njihovi unuci ubrzo mogu reći: „Pa što se vi bunite. Vi ste im prodali svoje udjele i odrekli se INA-e, i u svoje i u ime hrvatskog naroda jer ste tako presudili, zadovoljivši se naknadom od 2.800,00 kn po udjelu. A da je to dobar poslovni potez uvjerili su vas vaša ministrica Jadranka Kosor i Josip Glavaš iz Erste Fonda koji upravlja vrijednostima Fonda hrvatskih branitelja, iako ste znali da u natječaju za to nije imao uvjeta niti je bio najbolji ponuđač.“
Ali trebalo je provesti postupak i dobiti legitimitet. Da ponovno podsjetimo. Prijedlog za prodaju braniteljskih udjela Mađarima došao je pred Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja 1. listopada 2008., a oni su zatim o tome glasovali. A glasovali su sa slijedećim rezultatom: 6 glasova za prodaju i 1 suzdržan. Taj suzdržani glas, bio je glas Jadranke Kosor. Tako zapisnik kaže, a zapisnik ne laže. Tako su Mađari postali vlasnici nešto više od 47% udjela, dok su Hrvati pali na oko 40%. Pa tko je to onda prodao udjele? Tko je tada činio Upravni odbor fonda? Uz spomenutu Jadranku Kosor kao predsjednicu, ispred Vlade i Sabora tu su još bili: Josip Đakić i Ivan Bračić, dok su ispred branitelja, članovi Upravnog odbora koji su trebali štititi njihove interese bili: Đuro Dečak, Petar Lovrić, Ivan Posilović i Tomislav Merčep.
Kako su tim postupkom neosporno počinili materijalnu štetu, kako hrvatskim braniteljima i stradalnicima tako i svim hrvatskim građanima, opetovano pozivamo Državno odvjetništvo da pokrene postupak utvrđivanja zakonitosti tog postupka i odgovornosti za štetu počinjenu prodajom braniteljskih udjela INA-e, Mađarskom MOL-u.
Za Udrugu HVIDR-a Črnomerec
Renato Šelj, predsjednik
