ZAPOVJEDNIK HOS-A: ‘Svega se sjećam… U Vukovaru smo se tukli za svaku kuću (VIDEO)

[caption id="attachment_50106" align="aligncenter" width="450"] Facebook/hos[/caption] Tukli smo se za svaku kuću, svaki pedalj hrvatskog tla… Zato nije ni čudo da smo završili sa gotovo 50 posto gubitaka… 25 poginulih i samo dvojica koji nisu ranjena – doznajemo od zapovjednika Ćurkovića koji je i sam tri puta ranjen, od toga jednom iz škorpiona, a drugi put od dum-dum metka. Pripadnicima HOS-a predodređene su bitke u ratu, ali i u miru. Unatoč čudima koja su činili u ratu i bezrezervnom žrtvovanju pri čemu su ginuli kao pokošeni, ovi su vojnici i u poraću prošli, a prolaze je još uvijek golgotu dokazivanja. Samo u Vukovaru u koji su stigli na 27.09.1991., život ih je izgubilo pola. Niti jedan od pripadnika HOS-a nije terećen za ratni zločin… Vukovarski vodiči su dočekali 39 pripadnika HOS-a i u potpuno blokiran grad doveli ih jedinim mogućim putem – kukuruznim. Do kraja mjeseca, u Vukovaru ih je bilo 58. Zadatak HOS-ovaca bila je obrana Sajmišta, najtežeg gradskog bojišta gdje su se pred kraj vodile ne samo ulične borbe, nego borbe prsa u prsa i to za svaku kuću. U spomen i sjećanje herojima koji su se iz cijele Hrvatske slili u ovu postrojbu, popričali smo s njihovim zapovijednikom Zvonimirom Ćurkovićem: “Od 58 HOS-ovaca, poginulo je 25. Ranjena nisu samo dvojica” – Kada je nas 58 HOS-ovaca stiglo u Vukovar, Dedaković nas je odmah poslao na “vrata Vukovara”, Sajmište. Kao u pijesku, povukli smo crtu i odlučili da preko nje neće prekoračiti srpska vojska. Međutim, ne znam može li shvatiti onaj koji to nije doživio, tamo su se vodile doslovno ulične borbe… Tukli smo se za svaku kuću, svaki pedalj hrvatskog tla… Zato nije ni čudo da smo završili sa gotovo 50 posto gubitaka… 25 poginulih i samo dvojica koji nisu ranjena – doznajemo od zapovjednika Ćurkovića koji je i sam tri puta ranjen, od toga jednom iz škorpiona, a drugi put od dum-dum metka. – Da, to svjedoči o bliskim borbama. Svi moji dečki ranjeni su od metaka ili od ručne bombe. Ali, njihovi vojnici su spavali s druge strane ulice, tako da… Broj poginulih samo čudom nije veći, mogli smo svi izginuti. Trebali smo svaku pomoć, naravno, no nama nitko nije htio doći. Tako da, kada je pukla linija koju je držao HOS, pao je i Vukovar – prisjeća se ratnih dana Zvone, kako zapovjednika zovu njegovi suborci. Zvone Ćurković, kao izuzetno ugodan i elokventan sugovornik, slaže se da se HOS nepošteno etiketira predznacima kao što su “ustaše”: “Nismo ustaše” – Da, postrojba HOS-a bila je izrazito borbena i srčana. Pa, tjednima smo držali tu neobranjivu liniju. Ali, po ne znam koji put naglašavam da smo bili moralno čisti. Ja sam pazio na ratni kodeks i u najtežim trenicima. Jer, da nisam, možda je i moglo biti drugačije. Vojnici HOS-a zbog izrazito teškog terena bili su pod velikim pritiskom. Ne zaboravite, svaki pedalj Vukovara mirisao je na smrt i znalo se dogoditi da i u našim redovima dođe do “pucanja”. Jedan moj vojnik je u rastrojstvu, a toga se sjećam i danas, rekao “sada ću zaklati barem srpsku kokoš”. Primio sam ga za ramena, protresao i podsjetio zašto smo tu. Rastrojstvo je normalna stvar u ratu, ali mi smo to imali pod kontrolom bolje od mnogih. Što se tiče usporedbi s ustašama? Smatram da je ustaštvo očajnički čin naših predaka željnih pravde i slobode koji su prekoračili nužnu obranu. Moja postrojba nikada nije povrijedila ratnu etiku – tvrdi Zvone koji je i danas moralna i duhovna vertikala branitelja HOS-a i koji kaže kako nikada “nije brijao na fašizam: – Čisti smo domoljubi i puno bolje kotiramo na duhovnom planu. Fašizam, komunizam… To je tlaka za naš narod kojim se namjerno kvari životna mjera – smireno zaključuje zapovjednik Ćurković.