Iako se brojke ne mogu nikako uspoređivati, uoči i nakon prosvjeda u Vukovaru zbog neprocesuiranja ratnih zločina poprilično su glasne bile prozivke predstavnika srpske nacionalne manjine koji su ukazali na ubojstva srpskih civila prije službenog početka rata u Vukovaru. Spominju se brojke od 50 do 120 civila ubijenih početkom ljeta 1991. Iz DORH-a doznajemo kako dosad nije pronađen niti jedan počinitelj, no kako na tome rade
‘Pokazalo se da i žrtva, a posebno zločinac, imaju nacionalnost. Ni jednom riječju nisu spomenuta
u Vukovaru u srpnju 1991. godine, kad rat još nije ni počeo. Zato se pozitivno, iako nisu izgovorena imena i prezimena, spomenuo Tomislav Merčep, koji je osuđen za ratne zločine’, osvrćući se na vukovarski prosvjed komentirao je zamjenik vukovarskog gradonačelnika iz reda srpske nacionalne manjine
S druge strane, Srpsko narodno vijeće govori o
120 civila srpske nacionalnosti koji su ubijeni na vukovarskom području netom prije početka opsade Vukovara potkraj kolovoza 1991.
Spominju i neka imena ubijenih: Zoran Filipović, Vlado Skeledžija, Savo Damjanović, Branko Mirjanić, Mladen Mrkić, Slavko Dragišić, Bogdan Bogdanović…
Na pitanje istražuju li se ovi slučajevi, iz DORH-a dobivamo pozitivan odgovor. ‘Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ima
u radu spis u vezi nestanka civilnih osoba srpske nacionalnosti, odnosno prijavljen je nestanak civilnih osoba srpske nacionalnosti u razdoblju od 10. lipnja do 13. kolovoza 1991.’, kažu.
U tijeku je
provođenje izvida od strane Ravnateljstva policije, Službe za ratne zločine. Tijekom dosadašnjih izvida obavljeni su razgovori s velikim brojem osoba, a također je veći broj osoba ispitan u državnom odvjetništvu u svojstvu svjedoka te je prikupljena određena dokumentacija.
‘Dodajemo i da u odnosu na stradavanje osoba srpske nacionalnosti u mjesecima koji su prethodili okupaciji grada Vukovara, odnosno do 18. studenoga 1991., postupa i Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, i to u predmetima protiv nepoznatih počinitelja, odnosno u suradnji s policijom u tijeku su potrebni izvidi radi otkrivanja počinitelja tih kaznenih djela’, kažu u odgovoru za tportal.
Identiteta počinitelja zasad nema, zbog čega se ‘u suradnji s policijom, i nadalje poduzimaju sve potrebne radnje u cilju njihova otkrivanja’.
O konkretnim slučajevima za koje smo ih pitali, kažu, ne mogu govoriti.
Srbi upiru u jednu osobu -Tomislava Merčepa
Srbi s vukovarskog područja prstom upiru pak u jednu osobu – Tomislava Merčepa. Merčep je pravomoćno osuđen na
sedam godina zatvora zbog nesprečavanja zločina koje su pripadnici njegove postrojbe napravili nad srpskim civilima u
Zagrebu i Pakračkoj Poljani.
Sjenu je na Merčepovu ulogu u obrani Vukovara bacio navodni apel
Marina Vidića Bilog, bivšeg povjerenika vlade Republike Hrvatske za Vukovar, koji je u kolovozu 1991. godine uputio najvišim predstavnicima tadašnje vlasti, prenosi
tportal
‘…Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovjedanja ZNG-a, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadanjem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucije). Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opću
psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom, što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada policije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opću konfuziju…’, pisao je Vidić Bili u Zagreb. On sam o tome više ne želi govoriti.
Njegovo svjedočenje srbijanska pravosudna tijela tretirala su kao jedan od ključnih dokaza protiv četrdesetak hrvatskih branitelja i pripadnika hrvatskog političkog i vojnog vrha. Vidić Bili tvrdio je da je taj iskaz iznuđen tijekom njegovog utamničenja u logoru
Sremskoj Mitrovici.
Jovan Jakovljević prva žrtva rata u Vukovaru?
U biltenu Srpskog narodnog vijeća navodi se kako je
prva je žrtva rata u Vukovaru Jovan Jakovljević (51). Ubijen je potkraj lipnja 1991. Ne navode da je gotovo dva mjeseca ranije, tj. početkom svibnja, došlo do ubojstva i masakriranja
12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu.
U biltenu SNV-a opisuju Jakovljevićevo ubojstvo.
Do njegove kuće 29. lipnja oko 23 sata došla je grupa naoružanih muškaraca. Predstavljajući se kao policajci, Jakovljevića su pozvali da izađe iz kuće. Kada je on to odbio, uz zamolbu da dođu sutra tijekom dana, zaprijetili su mu dizanjem kuće u zrak. Jakovljević je tada izašao, a nepoznati su ga muškarci pucnjevima iz vatrenog oružja ubili na samom ulazu u obiteljsku kuću.
Uniformirani pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) 25. su srpnja 1991. došli po
Savu Damjanovića na posao i odveli ga u nepoznatom pravcu. Toga se dana Damjanoviću gubi svaki trag.
Mladen Mrkić 31. je srpnja 1991. kao i svake godine podnio referat na sjednici Radničkog savjeta Vupika o završenoj žetvi u poljoprivrednome kombinatu. Po završetku sjednice krenuo je prema svojoj kući, ali tamo nikada nije stigao. Svjedoci tvrde da su ga šestorica uniformiranih muškaraca prisilili da pođe s njima. S dva automobila bez registracijskih oznaka odvezli su ga do sjedišta Teritorijalne obrane. Tog se dana Mrkiću gubi svaki trag.
Istu sudbinu doživio je i
Željko Paić, kojeg su 10. kolovoza 1991. na putu do grada zaustavili pripadnici ZNG-a, navodi se u biltenu Srpskog narodnog vijeća.
