ZASTAVNIK JNA, SRBIN, A ODLIKOVALI SMO GA?

ZASTAVNIK JNA, SRBIN, A ODLIKOVALI SMO GA? Naravno, Jovana je likvidirala JNA jer je neizmjerno volio Dubrovnik! Tijelo Jovana Sredojevića ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata. Tek sljedećeg dana vojnici JNA došli su po truplo, prevezli ga u Trebinje i tamo pokopali. Jovan Sredojević imao je tada 44 godine i za sobom je ostavio suprugu i dva sina. Status branitelja je neizvjestan jer prema hrvatskim zakonima, čovjeku koji je poginuo u uniformi neprijateljske vojske ne može biti dodijeljen status branitelja... Većina Dubrovčana i danas jako dobro pamti Jovana Sredojevića, zastavnika JNA koji je prošle godine zahvaljujući inicijativi Udruge pravnika Vukovara 1991. posthumno dobio odličje za posebne zasluge tijekom Domovinskog rata. I danas se po Dubrovniku priča kako je učinio sve da se izbjegne granatiranje njegovog grada. Ali to je samo dio priče o Jovanu, zastavniku neprijateljske vojske koji je potajice "radio" za Hrvate. Pročitajte slabo znanu priču o dobrom heroju kojeg je ubila JNA nakon što je doznala da je unovačen kao špijun od strane Hrvata... Nije zaslužio status branitelja? Iako je Jovan Sredojević kao heroj prepoznat i odlikovan 22 godine nakon smrti, njegov sin Nenad Sredojević želi i da se njegovom pokojnom ocu prizna status branitelja. Nenad je potpuno u pravu jer Jovan nije radio ništa drugo nego branio Hrvatsku i to na vrlo specifičan i riskantan način zbog čega je likvidiran od strane JNA zaseoku Banići pokraj Slanog 24. ožujka 1992. godine "Ne što je bio moj otac, on je bio iznimno dobar čovjek. Nikada nije pravio razlike ljudi u tome koje su vjere i nacije, bilo mu je važno kakvi su ljudi. Imao je prijatelja i muslimana, i Srba, i Hrvata. Tako je i nas odgojio. Znam da mu je bilo strašno teško što je bio u vojsci JNA. Nije podržavao to što su oni činili. Obožavao je Dubrovnik i obožavao je ovdje živjeti. Htio je izgraditi kuću za nas na Šipanu. Nije bilo te uniforme koja bi njega natjerala da naudi ljudima s kojima je godinama živio - prisjetio se Nenad svog oca koji je zbog ljubavi prema Dubrovniku i svojim sugrađanima odmah na početku rata htio je prebjeći na hrvatsku stranu, ali je u dogovoru s hrvatskim zapovjednicima ostao u neprijateljskom taboru. Jovan Sredojević ne samo da je davao važne informacije, nego je obavljao i druge bitne zadaće. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju gdje je službovao, s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila. Posljednje izvješće Sredojevića se sa sjetom prisjeća i zapovjednik obrane Dubrovnika Nojko Marinović: - Do Jove smo došli preko službe SIS-a. On je sav ozaren prihvatio suradnju s nama. Njegovi zadaci su se sastojali od toga da dojavljuje paljbene položaje i raspored postrojbi JNA, veličinu tih postrojbi i lokaciju, zatim planove do kojih može doći i slično – kazao je Marinović i s tugom opisao posljednje Jovanovo izvješće: - Kad smo došli do spoznaje da se oko Sredojevića plete zamka, nismo mu više slali nikakve zahtjeve, nego smo mu poslali poruku: "Gotovo je, opasno je, prijeđi k nama." Usmeno je odgovorio: "Znam što radim. Imam ovdje još puno toga za napraviti, kada dođe vrijeme, doći ću". To je bilo njegovo zadnje izvješće – pamti zapovjednik Dubrovnika. Nakon godinu i pol suradnje sa Hrvatskom vojskom, JNA ga je otkrila i likvidirala. Tome je svjedočila Kata Sibinjan na čijem je pragu Jovan ubijen: Likvidacija Jovana Sredojevića "Toga dana, nakon što je kampanjolom dovezao hranu za selo, navratio je kod nas. Došao je k nama na ručak, pekla sam ribu, jer smo večer prije bacili mrežu. Poslije ručka je rekao: 'Malo bih prilego na kauč, nisam spavao po noći.' Jovo je pokraj sebe imao telefon, pušku, a pištolj je stavio pod jastuk, sve je imao uza se. Počela je padati kišica i ja sam otišla gore na kat. Kad li, netko kuca na vrata. On je skočio na noge i otvorio. Sišla sam. Vidjela sam Jovu kako s puškom u ruci stoji na vratima. Pred vratima je bio vojnik koji je otvorio vrata. Drugi vojnik, koji je bio sa strane i kojeg Jovo nije mogao vidjeti, pucao je u njega iz puške, čuo se rafal. Još jedan je bio s njima. Bili su poslani. Sve je to bilo uvježbano, znali su kako će. Ubili su ga na našem kućnom pragu", kazuje Kata Sibinjan. Tijelo Jovana Sredojevića ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata. Tek sljedećeg dana vojnici JNA došli su po truplo, prevezli ga u Trebinje i tamo pokopali. Jovan Sredojević imao je tada 44 godine i za sobom je ostavio suprugu i dva sina. Status branitelja je neizvjestan jer prema hrvatskim zakonima, čovjeku koji je poginuo u uniformi neprijateljske vojske ne može biti dodijeljen status branitelja...