Zašto je 39 časnika postalo generalima mimo unaprjeđenja od Predsjednice?

MORH tvrdi da time ispravlja nepravdu počinjenu 2002. Generalski zbor tvrdi da se time uvodi nova nepravda, jer stožerni brigadiri postaju generali bez promaknuća od strane Predsjednice. Oni su u Sabor poslali i amandman na izmjene Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. No prema konačnom prijedlogu zakona koji je predložio MORH, a Vlada u četvrtak prihvatila i poslala u Sabor na glasovanje, Hrvatska dobiva 39 osoba koje će se smjeti zvati generalima. Ironija je da su svi oni – u mirovini, i da se time ni materijalni izdaci za njih neće povećati. Njihove mirovine ostaju iste. Kako je do toga došlo? Po prijedlogu novog zakona, svi oni koji su do 31. prosinca 2003. umirovljeni u činu stožernog brigadira “imaju pravo na oslovljavanje činom brigadnog generala i nošenje oznake toga čina”. Tako će se generalima moći nazivati Stjepan Adanić, Božo Kožul, Ante Kotromanović, Đuro Matuzović, Kornelije Brkić, Tomislav Družak, Ivica Lučić, Miroslav Prce, Miroslav Međimorec, Renato Romić, Željko Šiljeg i brojni drugi. To su oni koji su, u osnovi, umirovljeni za Račanove vlade ili ranije. No zakonski prijedlog da se “oslovljavanje činom brigadnoga generala i nošenje oznake toga čina” omogući 39-orici bivših časnika izazvao je buru nezadovoljstva među generalima i ostalim časnicima. Prvi je problem što je takvo rješenje neobično i što bi se pravo na generalski čin dobilo bez promaknuća od strane Predsjednice, čime se dodatno smanjuje ustavna uloga predsjednice Republike. U oči pada i to da se Predsjednica prije puta u Latinsku Ameriku sastala s generalskim zborom, koji se protivi ovakvom zakonu i ovakvom rješenju. Zašto Plenković to na Vladi usvaja i šalje u Sabor baš sad, kad je Predsjednica u Čileu? Drugi je što je to pravo novim zakonom uskraćeno drugim umirovljenim brigadirima, kojih je 52, a od kojih su neki isto tako bili na dužnostima koje inače pripadaju generalima. Među njima su npr. Mile Dedaković, Zdravko Andabak, Petar Bajan, Marjan Biškić, Tomo Bogović, Rajko Dumančić, Igor Fistonić, Stanislav Krulić, Rudolf Perešin, Mladen Vragotuk, i četrdesetak drugih. Iz generalskog zbora ističu da je stvar besmislena jer i u Hrvatskoj postoji mogućnost da se nekog imenuje počasnim generalom, pa se tako stara nepravda mogla ispraviti na način da se počasni generalski činovi dodijele u transparentnoj proceduri, i temeljem dokumentacije a ne automatizmom. Naime, veći je problem, kažu, u 52 isključena brigadira nego u 39 uključenih, kaže za Večernji general bojnik Krešimir Kašpar. S tim se prijedlogom ne slaže niti predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora umirovljeni general zbora Pavao Miljavac, koji smatra da će predloženo rješenje donijeti još više nepravde. “Ne može se automatizmom propisati da se stožerni brigadiri, a ima ih 91, mogu oslovljavati generalom, nego se to mora procijeniti komisijski”, kaže Miljavac. On je predlagao da komisija razmotri životopise brigadira, i da prijedloge za čin počasnog generala koji bi se potom poslali predsjednici Republike, koja bi na temelju toga mogla dodijeliti počasni čin i tek bi se tada netko mogao oslovljavati generalom. Miljavac se slaže da su neki časnici zakinuti i da nepravdu treba ispraviti, ali se također protivi automatizmu. U određenoj proceduri, kaže, kriterije za oslovljavanje generalom vjerojatno ne bi ispunilo svih 39 stožernih brigadira koje predlaže MORH, nego bi broj časnika s pravom na počasni čin generala bio manji. No to bi na kraju trebala procijeniti vrhovna zapovjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U MORH-u međutim kažu, “Time se ispravlja nepravda koja je učinjena Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske iz 2002. godine. Naime, zakonodavac tada nije predvidio što s onim osobama koje su imale čin stožernog brigadira, a koje su otišle iz obrambenog sustava do 1. siječnja 2004. te su time bile degradirane”. No spomenuti general bojnik Kašpar kaže kako u Oružanim snagama RH stožerni brigadir nikada nije bio general. “Stožerni brigadir bio je najviši viši časnik u kopnenoj vojsci i zrakoplovstvu, a komodor najviši viši časnik u mornarici”, kaže on, i dodaje da je čin stožernog brigadira uveden 1995., a ukinut 1999. godine. U tom trenutku bilo je 114 časnika s činom stožernog brigadira, i to njih 78 u djelatnoj službi, a njih 36 bilo je ili već prije umirovljeno ili su bili izvan sustava Oružanih snaga. Čin komodora imala su tri časnika. Njihov status ostao je nejasan sve do Zakona o službi u Oružanim snagama donesenog u ožujku 2002. godine. U skladu s odredbama toga zakona, do 31. prosinca 2003. od 78 djelatnih stožernih brigadira njih 23 promaknuta su u čin brigadnoga generala, njih 39 umirovljeno je u činu stožernog brigadira, 16 ih je prevedeno u čin brigadira i poslije umirovljeno s tim činom, a njih 36 ostalo je s činom stožernog brigadira. Trojicu komodora, koji su ostali djelatni u mornarici, prešutno se prihvatilo kao osobe s prvim admiralskim činom. Zbog nespretnosti zakonodavca – tvrdi Kašpar – ostala je određena gorčina pa je bilo inicijativa da se status stožernog brigadira izjednači s činom brigadnoga generala. No predložena zakonska odredba nije dobra, smatra on, jer nigdje u svijetu ne postoje “administrativni” generali koji neće biti generali, ali će steći pravo da ih se tako oslovljava i nosit će generalske oznake, i to sve to bez odluke predsjednice države, jedine osobe koja po Ustavu i zakonima može nekoga promovirati u generala. “To vam je kao da zakonski omogućite da nekoga oslovljavate titulom doktora, a on to nije!”, objasnio je Kašpar svojevremeno za Večernji list. I umirovljeni brigadir Mladen Vragotuk, koji je do 31. prosinca 2003. bio stožerni brigadir, a koji je ovime izostavljen, smatra da se zakonskim prijedlogom ne ispravlja, nego stvara nova nepravda: “Ovo je rješenje čudno i nekorektno. Što znači formulacija da se osobe imaju pravo koristiti nazivom i oznakama čina brigadnoga generala? Ili jeste brigadni general ili niste. Ako jeste, onda vam je taj čin dodijelila osoba ili institucija koja ima to zakonsko pravo, u ovom slučaju vrhovni zapovjednik.”