'Zašto mediji ne pišu o Haagu i o tome da im je 'pionirski kurir' Stipe Mesić slao povjerljive dokumente?'
"Srpski mediji svakodnevno opširno izvještavaju sa ovog suđenja, pljuju po Hrvatima, a poglavito po prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu. Zašto se šuti?", pita se Pavković
U Hrvatskoj se malo ili gotovo ništa ne piše i ne govori o "suđenju stoljeća" na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu, gdje Hrvatska tuži Srbiju, a Srbija Hrvatsku za genocid počinjen u hrvatskom Domovinskome ratu. O tome se izjasnio Mladen Pavković:
"Za hrvatske političare, ali i predstavnike istaknutijih medija, to je očito još jedna od "nevažnih" tema, tim prije jer se već sada "zna" da ćemo mi taj spor dobiti! S druge pak strane srpski mediji svakodnevno opširno izvještavaju sa ovog suđenja, pljuju po Hrvatima, a poglavito po prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu, okrivljujući ga za sve i svašta. Nama je, istina, razumljiv srpski gnjev protiv čovjeka koji je pobijedio treću ili četvrtu vojsku u Europi, ali nije nam jasno zbog čega oni koji su trenutačno na vlasti, koji su čelnici najjačih hrvatskih političkih stranaka o tome šute, umjesto da na svaku laž i klevetu koju Srbi izgovaraju u Den Haagu jednostavno kažu, odnosno odgovore - istinu. Činjenica je da to oni ne mogu na sudu, ali mogu kao Srbi u medijima. Da je Tuđman živ posve je sigurno da bi završio na optuženičkoj klupi Međunarodnog suda pravde te da je činjenica da je i ovo suđenje za genocid, barem ono sa strane Srba, zapravo suđenje mrtvom – Tuđmanu! Većina hrvatskih bivših i sadašnjih političara ne želi uzdizati Tuđmana, ne želi ga braniti, prave se da se to njih "ne tiče", da će sud (za to i postoji) tobože donijeti pravednu odluku, a kako sudi sud u Haagu najbolje smo se mogli uvjeriti u slučajevima generala Gotovine i Markača, koji su godinama nevini ležali na robiji, a pojedini hrvatski političari činili su sve da se osude ova dva junaka, ali u tome na kraju, na sreću, nisu uspjeli. Kako će, molim vas, suci u Den Haagu gledati na Tuđmana kad su se i sami mogli uvjeriti da je on za bivšeg hrvatskog predsjednika, navodno izdajicu hrvatskog naroda Stjepana Mesića bio krivac za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da taj i takav Mesić nije želio doći ni na grob prvog hrvatskog predsjednika i zapaliti mu svijeću, a on ga je izmislio, i kad je Tuđman bio živ Mesić je bio – "pionirski kurir", običan "šahovski pijun", koji se duboko klanjao Tuđmanu, a on je njega uvijek "slao po šibice". Tek kad je Tuđman umro, hrvatski narod (jedan dio) dao je glas Mesiću i on je postao (u dva mandata) predsjednik Republike Hrvatske, a kad je zasjeo na Pantovčak prvo što je uradio dao je otvoriti sefove sa povjerljivim dokumentima i slao ih u Haag, optuživši Tuđmana gdje god je mogao, kao najobičnijeg kriminalca. Već nekoliko puta je izjavio da ne žali što je srpskom pravnom timu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dostavio i tzv. "Brijunske transkripte", koje su Srbi koristili i koje još uvijek koriste kao ključni argument u procesu protiv Hrvatske. Riječ je, prije svega, o transkriptu "da zadamo Srbima takav udarac da praktično nestanu". Jedan od članova srpskog pravnog tima bio je oduševljen Mesićem i njegovom "iskrenošću", pa je na sudu, da ti pamet stane, usporedio brijunski sastanak i dogovor Franje Tuđmana i njegovih zapovjednika uoči Vojno-redarstvene akcije Oluja, s početkom kolovoza 1995., sa zloglasnom nacističkom Wannesee konferencijom 1942. (protjerivanje Židova.) Kad su ovog navodnog izdajnika Mesića pitali: je li mu danas žao što je otvorio Tuđmanove arhive, odgovorio je da nije i da bi to – ponovio! U svakoj drugoj državi, da je napravio nešto slično, a poglavito u Americi i Izraela već bi ga odavno strpali u "ludnicu" ili zatvorili do kraja života!
Ali, nije samo Mesić taj koji nas je navodno blatio i blati pred Međunarodnim sudom pravde. Ima još Hrvata, poput bivšeg ministra unutarnjih poslova, Udbaša, Josipa Boljkovca. Naime, kako čitamo u beogradskoj "Politici" u članku "Srbija traži da Hrvatska odgovara za genocid tokom "Oluje", (29. ožujka 2014., str. 5.), jedan od predstavnika Srbije u ovom procesu ističe da je Boljkovac uz ostalo izjavio i ovo: "...1991. bili su napadnuti Srbi i Jugoslavija, ne Hrvatska" te da je Tuđman želio rat pod svaku cijenu! Zanimljivo je, a u Hrvatskoj se na to malo tko javno osvrće, osim portala, (prije svega zbog cenzure na HTV-u i drugim istaknutijim medijima) da u tužbi za genocid Srbi naglašavaju da traže od suda da se proglasi nenadležnim za dio hrvatske tužbe koji se odnosi na djela počinjena prije 27. travnja 1992., kada je Srbija nastala kao država. To bi u "prijevodu" značilo da na Hrvatsku 1991. nisu izvršili agresiju Srbi, a još manje Crnogorci, a ponajmanje pripadnici zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA), već je to učinila "nepostojeća" država Jugoslavija s kojom nitko od njih nema veze! Vukovar su razrušili oni koji više "ne postoje", desetine tisuća ljudi su poklali, istjerali iz domova, razrušili bolnice, dječje vrtiće, škole i drugo, oni koji više "ne postoje", a Srbi, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, najvećim zločincem poslije Hitlera, Staljina i Broza, bili su "male bebe", pa se toga i ne sjećaju, a kamoli da su za bilo što do toga vremena odgovorni. Oni ne priznaju nikakav genocid nad Hrvatima, poglavito 1991. (to su uradili oni "nepostojeći"), a hrvatski obrambeni rat je trajao sve do sredine 1996.! E, ali su po tim okupatorima koji lažu, kleveću i izmišljaju, Hrvati krivi što su "istjerali" Srbe na traktorima 1995. iz "Krajine" koju su kao okupacijska sila držali pune četiri godine! Da su Hrvati uistinu željeli protjerati Srbe iz te njihove "Krajine", koju su željeli pripojiti (i još uvijek žele) Srbiji, koja bi vojska, a još k tome nadmoćnija od njih, tek ih samo tako pustila da odu. A hrvatska vojska, na čelu sa Franjom Tuđmanom, dozvolila im je da organizirano napuste Hrvatsku, i odu tamo gdje im je bolje, u Srbiju!
A sada bi Hrvatska trebala odgovarati i odgovara što ih je "protjerala", a oni su iz Knina i okolice čim su čuli prvi hrvatski pucanj počeli bježati poput zečeva.
Kad su se razočarali u Srbiji, kad su vidjeli da ih ni tamo ne trebaju (kukavice nigdje nisu dobro došle) počela je politička hajka na Hrvatsku, predvođena ratnim zločincima ala Sava Štrbac, ne toliko da se Srbi vrate u svoje domove, već da "Krajina" ponovno postane - "Krajina", nešto slično kao što je Republika Srpska.
Ali, kako god Međunarodni sud pravde dosudi (a već je dosudio u slučaju generala Markač i Gotovina) Srbi mogu jedino plakati što su dragovoljno otišli, što su ih prevarili njihove vođe i što ih i dalje varaju razni štrbci, jer kao što Vukovar nikada neće biti srpski, tako to više nikada neće biti ni bivša "Krajina"!
Mladen Pavković
- Autor: Snježana Vučković
- Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Izvorni članak pogledajte OVDJE
