Vijesti Najčitanije
Zašto ”Neovisni za Hrvatsku” nisu željeli ići sa Hrastom?
Nešto se mislim…Slušam sinoć Kartela kako kaže nije bit dobiti mandate. Jako problematična izjava za nekoga tko je u otvorenom političkom ringu. Obmanjuje li sebe, ili svoje biračko tijelo, ili sve skupa, svejedno je, no komu nisu mandati bitni, onda je zalutao u politiku, ako je iskren, te se treba posvetiti radu u nevladinom sektoru.
Međutim, osobno vjerujem da NHR odbija Hrast upravo zbog gubitka potencijalnih mandata, točnije straha od tih gubitaka, ili procijenjenog rizika.
Postoji ta desna struja u RH, koja se svim silama bori protiv Plenkovićevog centrističkog HDZa, ali pri tomu i sami, osim salonskih verbalnih ušminkavanja na provjerene teme, imaju potpuno iste težnje kao i ovakav HDZ – jer centar bi trebao biti najveći bazen birača, najveći jamac mandata.
Hrast nije centar, Hrast je katolički svjetonazor pretvorio u političku platformu, iza koje stoji jasno i glasno i s kojom se bori za mandate. Pa jedan, jedan, ili pet, do deset (znanstvena fantastika), u ovakvoj Hrvatskoj izoliran u vremenu i prostoru, dakle bez uračunatih vanjskih i unutarnjih uticaja, nikad ne će više postići, to je realnost, ali i vjerodostojnost Hrasta.
Dok, NHR, kao i ljudi, moćnici, elita, kreatori javnog mišljenja, koji im stoje iza leđa ne mogu i ne žele prihvatiti taj rizik. Stati uz Hrast znači u javnost izbaciti nepoželjnu sliku “katotalibanskog” negativca – pobježe potencijalno, a vrlo široko biračko tijelo – procijenjen rizik!
Evo, sasvim jednostavno iz tih je razloga NHR inzistirao na samostalnom izlasku.
Kada se procjenjuje rizik, onda se obično isti prihvaća uz mjere koje će ga ako ne ukloniti, a onda umanjiti. NHR je odlučio nikako ne riskirati. A u politici je ići na zicer najveći rizik!
Dogodilo se isto kao i s referendumima, kad su poklonici referenduma za promjenu IZ, među kojima prvi u redovima baš NHR, bili zicer kako će sav narod bez zadrške za njima.
No, nije, Ne samo da nije, već je narod i tad poslao jasnu poruku da ne želi razjedinjenost. Jasnu svima, osim NHR struji, koja je zaglibila prema skrivenom centru. Veliki bazen, ima tu i mostaša, i živozidaša, i razočaranih HDZovaca, a i pokoji lijevo od centra…
I tako je NHR, gluh za poruke s terena, na kojem ga nešto i nije bilo, na izbore izašao zicer, i zicer dobio pljusku od naroda.
A, stati uz katolički Hrast, pokazalo se i nije toliki rizik. Jer Hrast, osim što je u svom svjetonazoru nepokolebljiv, on je i mudar, sluša bilo naroda i okuplja oko sebe one koje narod voli, tko će znati zašto, valjda jer smo mi nekakav nepouzdan, politički nepismen narod, zato valjda. Kažu Ruža udbašica, a narod glasuje za nju. Onda smo mi narod genetski udbaši, pa ako jesmo, hajmo se s tim pomiriti. A nismo. Već smo takvi da preziremo centar. Ovako fluidan kojeg smo upoznali putem HDZa, kojem je u centru sve osim hrvatskih interesa.
I tako fluidan, kojeg smo prepoznali u NHRu. Isti je to centar ista ponuda, kao i kod HDZa, male ukrasne razlike. Jer da nije tako, stalo bi se uz Hrast i Suvereniste.
Hoće li se ponoviti i po treći pout ista igra, uopće ne moramo čekati parlamentarne, tu su odmah iza prve krivine predsjednički. Tu će se najbolje viditi, jer nema mandata, za koje se uostalom i ne borimo.
