Zašto svi hapse Hrvate za izmišljenje ratne zločine, a Hrvati se ne usude uhapsiti nikoga?

Odgovor na pitanje u naslovu vrlo je, vrlo jednostavan. Zato što su hrvatske političke elite sve, samo ne hrvatske. Zato što se osjećaju bolje i sigurnije kada je što više hrvatskih branitelja što pod zemljom, što iza rešetaka. I zato što im iz Bruxellesa nisu odobrili tako nešto, a opće je poznato kako hrvatski političari ne smiju ni u wc bez njihovog odobrenja. Kako smo se to od ratnika pretvorili u narod kukavica, izdajnika i idiota takodjer ima vrlo jednostavan odgovor. Ratnici su bili u debeloj manjini. Od cca 30 000 dragovoljaca, dobar dio više nije medju živima, što u ratu, što nakon rata, od bolesti ili zato što dignuli ruku na sebe kada su shvatili za što su se borili. Dio je pohapšen, jer upravo su hrvatski dragovoljci uvijek najopasniji za neprijatelje hrvatske samostalnosti, nitko ih nije morao tjerati da brane svoju zemlju, nisu to radili pod prisilom nego iz uvjerenja. A onaj maleni dio koji je preživio i nije u zatvorima, većinom je odavno dignuo ruke od onoga za što se borio. Kako bi preživio, a ne završio u ludnicama. Ostaju oni koji su šutjeli kada smo stvarali Hrvatsku, jer se nisu usudili glasno protiviti. Oni koji nikada nisu prestali rovariti protiv hrvatske države, što izravno, što putem bezbrojnih udruga i tijela koja financiraju, a poglavito medija koje drže u rukama. Ti su ljudi danas posvuda na vlasti u Hrvatskoj. Podjimo od situacije sa srbima. Hrvatska je godinama prije hapšenja Marića i Purde znala da su za njima četnici izdali tjeralice i da su u opasnosti, kao i svaki drugi hrvatski branitelj koji prijedje granicu. No, godinama su političari šutjeli i o tome nisu obavijestili branitelje, a kada je konačno sve izašlo van, pravdali su se kako se o tome nije smjelo govoriti. Nije se smjelo upozoriti one koji su stvarali državu da mogu završiti u srpskim zatvorima, tko je tu lud? Tek nakon što je konačno sve izašlo u javnost, počelo se branitelje upozoravati. A kada su četnici uhapsili Marića i Purdu (a nisu bili jedini), trebale su godine pregovora, nekoliko ogromnih braniteljskih prosvjeda koji su mogli izmaći kontroli, pa da se ti ljudi dovedu doma. I još je ispalo kako su političari zaslužni za to što su ih vratili iz srpskih zatvora, ti isti političari koji se Srbiji nisu usudili poslati jednu jedinu oštriju notu, a kamoli što drugo. A što smo mogli uraditi i što još uvijek možemo uraditi? Hrvatska vrvi aboliranim četnicima. Koji su abolirani radi oružane pobune, ali ne radi ratnih zločina. I čije se optužnice bez problema mogu prekvalificirati ukoliko za to postoje dokazi (a itekako postoje) i suditi im za ratne zločine, jer ratni zločini ne zastarjevaju. Pa zamislimo situaciju, da nakon nekog sprskog uhićenja naših ljudi počnemo sa prekvalifikacijama optužnica protiv aboliranih četnika, što mislite, koliko bi trebalo pa da srbi shvate kako je pametnije šutjeti i ostaviti hrvatske branitelje na miru? Isto i sa ovom situacijama sa našima u BiH. Njima je vjerojatno najgore. S jedne strane ih stišću četnici, s druge bošnjaci, a i jednima i drugima je cilj da Hrvati isele iz Bosne. Dok je hrvatskim političarima očito potpuno svejedno. Koliko je Hrvatska podigla optužnica protiv bošnjaka koji su počinili masovne zločine u BiH prema Hrvatima? A ne zavaravajmo se, toga je bilo na svakom koraku. Ljudi koji su se borili tamo tvrde kako nikada nisu nailazili na gore prizore masakra od onih kada su došli na hrvatska mjesta kojima su prošli bošnjaci. Što se po tom pitanju poduzelo? Ništa. Uglavnom slušamo kako mi tu ne možemo ništa, jer su ti ljudi u drugoj državi. E, to ne bi bilo baš točno. Hrvatska je članica EU. I onoga časa kada bilo koji ratni zločinac iz BiH samo promoli nos u bilo koju drugu članicu EU, vrijedi europski uhidbeni nalog ukoliko ih mi potražujemo. Samo što ih nitko ne potražuje, jer hrvatskom državnom vrhu, niti jednom, to nije stvar prioriteta. Dapače, nije stvar ni od najmanje važnosti. Jedino za što su hrvatski političari sposobni to je da širom otvore vrata arhiva i puste unutra one koji će pobrati materijal i na temelju selektivnog odabira optužiti koga drugog, nego Hrvate. Što nikada u povijesti nije uradila niti jedna jedina zemlja, osim Hrvatske. Ovo tempiranje uhićenja naših dva dana nakon posjete Plenkovića, Stiera i Krstičevića nije slučajno. To je svojevrsna poruka i čak sam bila sklona povjerovati u to da su Plenkovića izvozali i da pojma nije imao o ničemu. Sve dok u četvrtak nije izjavio kako 'su za Hrvatsku neprihvatljive političke formulacije koje uključuju ‘pojedine akte pravosudnih tijela BiH koje sadrže koncept udruženog zločinačkog pothvata u odnosu na Hrvatsku’. Dakle, ostalo je prihvatljivo. Neka se naši ljudi hapse, trpaju u zatvore, neka se s njima radi što god se hoće, samo ne smije biti riječi o udruženom zločinačkom pothvatu. Da čovjek ne povjeruje. Nije trebalo čekati ni par sati na odgovor onih koji su naše ljude pohapsili, a koji glasi ' da se u predmetu za ratne zločine u Orašju, ne radi o kvalifikaciji zajedničkog zločinačkog pothvata, već da se navedeni sumnjiče za kaznena djela ratnog zločina'. Znači, sve u redu. Plenkoviću je poručeno kako ne mora brinuti, jer neće biti riječi o udruženom zločinačkom pothvatu. Liči li sve to vama na slučajnost? Meni nikako. Kakva je daljnja sudbina tih ljudi mislim da najbolje ocrtava jedanaest godina zatvora u Haagu generala Praljaka i ostale petorice optuženih hrvatskih branitelja iz BiH, za koje Hrvatska ne pita, eventulano jednom mjesečno prenese neku vijest i ne nudi im nikakvu pomoć, kao da su se ti ljudi borili za koloniziranje Marsa, a ne s nama rame uz rame protiv zajedničkog neprijatelja. Dapače, ne samo da im Hrvatska ne pomaže, nego i osoba koja danas sjedi u fotelji ministrice kulture stavlja potpis na dokument koji knjige generala Praljka proglašava 'brošurama', kako bi na isto morao platiti ogroman porez, iako je Hrvatska bila ta koja je sve to i trebala financirati, obzirom da znamo o kakvom je štivu riječ. Jedino još nedostaje da Hrvatska udari porez svakom BiH Hrvatu koji je optužen za izmišljeni ratni zločin. Sve ostalo je već uradila. Ustupila tužiteljima dokumente kako bi ih se moglo teretiti a glavu već godinama i godinama drži okrenutu kada su u pitanju naši ljudi. Ništa ne čuje, ne vidi i ne govori. Samo što je u hrvatskoj Vladi puno više majmuna od ona tri. I to beskrupuloznih, antihrvatskih i pokvarenih do srži majmuna. Što možemo dalje očekivati? Pa, vjerojatno ono što smo imali i do sada. Hrvatski će se branitelji i dalje hapsiti i zatvarati, što u Hrvatskoj, što u BiH. A Hrvatska neće hapsiti nikoga. Izgleda kako ama baš nitko nad Hrvatima nije počinio ratni zločin, jer i ono malo četnika koje je optuženo i čije smo izručenje uspjelo dobiti u 90% slučajeva ili je na hrvatskom sudu oslobodjeno ili su im drastično smanjene kazne. A narod će na sve to po običaju šutjeti, dok će Plenković o tome 'obavijestiti EU'. Ako konačno ne uzmemo svoju sudbinu u svoje ruke, uskoro neće ostati niti jedan hrvatski branitelj na slobodi. Pa, birajmo.   Diana Majhen